ab

Da li čovjek griješan ako tokom života ne nauči učiti Kur’an

Odgovor:
Uzvišeni Allah je stvorio čovjeka u liku i obliku kakvom je htio i namijenio mu najčasniju i najodgovorniju funkciju u kosmosu. Allah je sve stvorio radi čovjeka a čovjeka je stvorio radi Sebe. Dakle, ako je čovjek najodabranije stvorenje i ako mu namijenjena tako delikatna funkcija, onda je normalno bilo da Allah ne dozvoli Svom najodabranijem biću da tumara po beznađima ove planete i kosmosa tražeći cilj i smisao ovoga života. Sa njegovim spuštanjem na Zemlju Allah mu je obećao da će mu slati uputu po kojoj treba da se vlada, živi i život uređuju i u koj mu je cilj Uzvišeni jasno definirao cilj života na Zemlji. Prema tome, čovjek je Allahov proizvod a objave koje je Allah slao po poslanicima su prospekti po kojim se ljudi trebaju vladati živjeti.
Islamski učenjaci po postavljenom pitanju nemaju jedinstven stav. Oni koji smatraju da je obligatna vjerska dužnost svakom muslimanu naučiti onoliko Kur’ana koliko mu je dovoljno da obavlja namaz, smatraju da čovjek koji za života ne nauči učiti Kur’ana gledajući iz mushafa nije griješan, jer se taj dio ili čak cijeli Kur’an može naučiti i usmenim putem a dokaz za to su mnogobrojni muslimani koji znaju dosta Kur’ana napamet i hafizi i pored toga što ne znaju ni jednog harfa.
Dok mnogi islamski učenjaci poput imam Šafija, Ibn Tejmijje itd., smatraju da je svakom muslimanu koji je u mogućnosti vjerska dužnost (vadžib) naučiti arapski jezik i arapsko pismo s obzirom da je arapski jezik, jezik islama, islamske kulture i civilizacije, jezik islamskih nauka, jezik islamskog ummeta, jezik Kur’ana i jedino sredstvo za pravilno shvatanje i razumijevanje islamskog učenja. (Vidi: Karadavi, Fetava mu’asire, 2/21.)
Pa ako je razumijevanje, shvatanje i primjena islama vjerska obligatna dužnost, onda takav status ima i sredstvo, tj. arapski jezik i pismo bez koga je to sve nemoguće pravilno i potpuno realizovati. Zbog svega toga i drugih dokaza oni smatraju da je svaki musliman koji je bio u mogućnosti naučiti arapsko pismo a to nije učinio griješan, jer prijevod nije Kur’an, a niti se za njegovo čitanje dobiva posebna nagrada kao za čitanje Kur’ana na arapskom pismu.
Smatram da je drugo mišljenje prihvatljivije i bliže duhu islamskog učenja, a posebno danas kada je obrazovanje i opismenjavanje uveliko olakšano. Jer, kako je moguće da pored svih nagrada koje su obećane za učenje Kur’ana na arapskom jeziku, kao i pored sve nadnaravnosti, kao i pored svih prava koje Kur’an ima kod nas a prije svega da nam bude uputa koju moramo slijediti ako smo muslimani, musliman to sve zapostavi i ne nauči za svoga života koji u prosjeku traje šezdeset godina dvadeset i osam harfova?! Ne znam kako to objasniti, osim sa nedostatkom volje i imana. A Allah opet najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof dr Sulejman Topoljak
Akos.ba