Da li mogu stupiti u brak sa ženom s kojom sam ranije počinio blud?

Pravni tretman ženidbe muškarca sa ženom sa kojom je počinio blud
Odluka Vijeća: Brak bludnika i bludnice, ukoliko se pokaju i odluče se od harama okrenuti halalu i od nečasnog ka časnom i čistom živo­tu, bit će ispravan konsenzualno. Većina pravnika ne uvjetuje valjanost braka sa bludni­com njenom teobom, kao što se navodi u tradiciji da je Omer, r.a., kaznio čovjeka i ženu radi bluda i nastojao ih spojiti u braku.[1] Hanbelijski pravnici uvjetuju teobu na osnovu riječi Uzvišenoga: “Bludnik se ne treba oženi­ti drugom ženom osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba biti poželjna drugome osim bludniku ili mnogobošcu; to je zabranjeno vjernicima” (En-Nur, 3).
O tome je li bludnica obavezna na iddet (koji se, inače, uvjetuje poslije prekida bračne zajednice, prim. prev.) ili ne, postoji razmimoilaženje među islamskim pravnicima. Mi preferiramo stav hanefijskih i šafijskih pravnika i imama Sevrija, koji smatraju da za blud­nicu ne važi propis o iddetu, makar ostala i trudna poslije zinaluka. Ovo se prenosi od trojice halifa, od Ebu Bekra, Omera i Alije, r.a. (Hadis zabilježili Bejheki, ibn Hazm, Šejbani)
Svoj stav argumentiraju hadisom: “Dijete pripada postelji, a bludniku kazna” (Hadis bilježe Buhari u Muslim) Također, iddet je propisan radi toga da bi se ustanovila gravidnost žene i zaštitilo porijeklo, a kako blud ne može biti osnov za utvrđivanje pori­jekla, ni iddet nije obavezan. Ako bi čovjek sklopio brak sa ženom koja je ostala trudna poslije bludnog odnosa s drugim muškarcem, brak bi — po Ebu Hanifi i Muhammeđu — bio ispravan i po tome se daje fetva u hanefijskom mezhebu, ali tom čovjeku nije dozvo­ljeno stupanje u intimni odnos sa tom ženom sve dok se ne porodi na osnovu hadisa: “Čovjeku koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dozvoljeno zalijevati svojom vodom tuđi zasad”.[2]
Ukoliko bi zametak bio od iste osobe s kojom je sklopljen brak, takav brak je valjan prema jednoglasnom stavu hanefijskih pravnika i svih onih koji dozvoljavaju brak s bludnicom
i u ovom slučaju, prema stavu svih njih, dozvo­ljen je odnos s tom ženom jer je zasad njegov. (Odluka 5/4)

[1]Slučaj je zabilježio Šafija u djelu El-Umm (10/38), a od njega ja je prihvatio El-Bejheki (7/155) od Ebu Jezida el-Mekkija: da je neki čovjek sklopio brak sa ženom koja je imala kćerku iz dru­gog braka dok je on imao sina od druge žene. Taj njegov sin je počinio blud sa očevom pastorkom, koja je ostala i trudna. Kada je Omer, r. a., došao u Meku predočen mu je taj slučaj. Nakon ispitivanja oni su priznali nedjelo koje su počinili. Omer, r. a., ih je kaznio bičevanjem – haddom za ledične osobe i uznastojao je da ih spoji u braku, ali je mladić to odbio. Eser je hasen.
[2] Hadis je hasen. Zabilježio ga je Ahmed (28/207, br. 16997), Ebu Davud (br. 2158, 2159) i Bejheki (7/449, 9/124) od Ruvejfija b. Sabita.
Preuzeto iz knjige: “Fetve evropskog vijeća za fetve i istraživanje”
Prijevod: dr. Enes Ljevaković
Izdavač: Connectum, Sarajevo, 2005