1

Danas je počela MUKABELA 1. džuz: Zar vjernik može pretjerivati? (Lijek)

Prvi džuz koji se danas uči na mukabelama sadrži suru El-Fatiha i jedan dio sure El-Bekare.

Fatiha je sura koju vjernik uči svakodnevno i nažalost ponekada samo formalno, ne razmišljajući o njenim ajetima. To je sura koju čovjek najviše prouči u toku svog života, a muslimani u Bosni je uče u različitim prilikama, kada često zamjenjuje dovu, stoga je nezamislivo da ne poznaje njeno značenje, ajet po ajet. Da nije propisana za učenje na svakom rekatu namaza, vjernik bi je učio svakodnevno barem zbog njenog prvog ajeta, koji je, inače, najčešća kur’anska rečenica u dovama. Kako je prva sura u Kur’anu Fatiha, ona koja otvara Kur’an, tako njezin prvi ajet otvara skoro svaku našu dovu.

U ovom džuzu se po prvi put u Kur’anu spominje slučaj protivljenja Iblisa Allahu, dž.š., (od 30. do 39. ajeta) koji se do danas ponavlja u različitim oblicima. Jedan od njih jeste što se ljudi i danas suprotstavljaju Stvoritelju kao nevjernici, ateisti i griješnici. Dalje, čak i vjernici ponavljaju ovaj slučaj kroz promatranje sebe vrjednijim od drugih, kao što je Iblis smatrao sebe vrjednijim od Adema, a.s. Profesor sluša profesora, ali razmišlja kako je ipak on bolji retoričar. Čovjek čita knjigu i bez ikakve argumentacije misli da bi on bolje napisao, štaviše spreman je pričati u svom društvu o manama knjige. Stoga, čitajući o slučaju Iblisa čovjek treba uzeti pouku i doslovno vježbati da mu nikada ne dolaze misli da je bolji od drugih. Riječ “Ja” otvara vrata šejtanu. Ljudi koji često koriste “ja” u govoru nerijetko govore mnogo o sebi, stoga se već djeca podučavaju da formalno izbjegavaju ovu zamjenicu. “Rekao sam mu…” mnogo ljepše zvuči od “Ja sam mu rekao..”

Prošlogodišnji komentar prvog džuza

Slučaj Musaovog, a.s., naroda (61. ajet ili od 57. do 61. ajeta) kada je tražio dodatnu hranu od onoga što je imao trebao bi nam naumpasti svaki dan, naročito sada u ramazanu kada želimo iftariti. Naime, Allah, dž.š., dao je ovom narodu prelijepu hranu, ali oni su tražili dodatno: luk, krastavice… odnosno čak goru hranu, kako kaže Kur’an. Nisu bili zadovoljni sofrom pred sobom pa su tražili novu. To pretjerivanje ih je dovelo do srama i poniženja i uskraćivanja Božijih blagodati.

U ovom džuzu objašnjava se i drugi slučaj pretjerivanja (od 67. do 71. ajeta) i oholosti. To je slučaj kada je Musa, a.s., prema naredbi Allaha, dž.š., kazao svom narodu da zakolju kravu. Trebali su zaklati jednu običnu kravu, ali zbog svoje oholosti, bezobrazluka, igranja s vjerom i propisima, što je i danas prisutno čak i kod vjernika, morali su zaklati posebnu kravu, odnosno otežali su sebi. Naime, postavljanjem mnoštva pitanja, tzv. cjepidlačenjem, odugovlačili su svoju obavezu te svaki put otežavali sebi zadatak. I dans ljudi sebi otežavaju vjeru mnoštvom pitanja od kojih su mnoga beznačajna. Štaviše svojim pitanjima otežavaju vjeru i drugima. Iščitavajući “literaturu” o islamu postaju još zbunjeniji te svojim stanjem zbunjuju i otežavaju i drugima. Primjera radi, alimi kakve svijet moža nikada neće upoznati više cijeli život su posvetili određenim temama, čak i ne toliko bitnim, donijeli određena mišljenja koja koriste većina muslimana i onda ta mišljenja, ideje pokušavaju promijeniti neki ljudi koji nemaju povjerenja u ove alime, njihova mišljenja, smatraju ih greškama. Ovi alimi su cijeli život bili samo alimi, bavili se vjerom, a ovi drugi bave se različitim poslovima, a vjerom samo usput i uvjereni su da imaju bolje stavove. Stoga, kada naučimo neki propis, znajmo da iza njega stoji ogroman broj učenjaka kroz različita stoljeća.