Dva oka jedan vid! Suze-savršene kapi za oči! Čudo oka kao Allahova dž.š stvaranja..

Jedno od najvećih čuda na Zemlji se dešava baš u ovom trenutku. Razne slike se pojavljuju na ekranu, a opažanja kao što su boja, život, bliskost, udaljenost, dubina, ljepota i blagoslovljena ljubav se stvaraju negdje u mračnom dijelu u vašem mozgu. To je zato što vidite…Sve što imate u svom životu ima smisla kroz vaša osjetila – vid i druga. Vaša porodica, vaša kuća, vaš ured, vaši prijatelji i sve drugo u vašem okruženju, brzo ih prepoznate zahvaljujući vašem vidu. Bez očiju, nikad ne biste mogli brzo i u potpunosti dobiti osjećaj svega šta se dešava oko vas. Bez njih, nikad ne biste mogli zamisliti boje, oblike, scene ili ljudska bića. Ali vi imate oči, i zahvaljujući njima možete vidjeli svoje okruženje. I u ovom trenutnu možete gledati ovaj film. Čin vida niti vas košta niti zahtjeva mnogo truda. Da bi vidjeli objekat, sve što morate uradili je usmjeriti svoj pogled prema njemu. Ne morate se gnajviti zadavanjem naredbi “pogledaj, zabilježi, i analiziraj” naredbi svojim očima, optičkim živcima koji idu do zadnje strane vašeg mozga, niti do samog mozga. Bez da morate vršiti optička mjerenja, vaše očne leće se mogu usredotočiti na udaljeni objekat. Vi samo poželite da vidite i kroz djelić sekunde izveli ste taj process. Ali jeste li svjesni koliko je vid zapravo veliko čudo? Ne zaboravite! Svaki trenutak kada otvorimo ili zatvorimo svoje oči, svaka slika koju vidimo, su načini da zahvalimo Svemoćnom Bogu, koji je stvorio sve iz ničega.

SAVRŠENA GRAĐA OKA

U nekoliko zadnjih sekundi, oko sto milijardi operacija se odvilo u vašim očima. Koliko god se to činilo fantastičnim, vi posjedujete primjer svemirske ultimativne tehnologije. Niti jedan naučnik nije ikada došao ni blizu da upotpunosti to prikupi a kamoli da izmisli nešto i izdaleko slično. Posmatrajući složenu građu oka i specijalne funkcije, ono zauzima samo vrlo mali prostor našeg tijela. Njihovo mjesto nam omogućuje da kontrolišemo i usmjeravamo naša tijela i udove na optimalan način. Zamislite na trenutak da su nam oči fiksirane negdje drugo na našim koljenima ili još gore člancima. Pošto bismo vidjeli samo put kojim hodamo, gornje dijelovi naših tijela, naročito glava bi stalno udarala u nevidljive prepreke. S obzirom na tako neprilagođenu anatomiju, mnogi rutinski zadaci kao što je jedenje ili korištenje alata bi postali problem u svom vlastitom pravu. Osim optimalnog položaja na tijelu, vaše oči su također smještene na savršeno mjestu na licu. Da su bilo gdje drugo – ispod nosa, primjerice- bila bi doslovna uzbrdna borba da se priskrbi isti sigurni ugao gledanja, a da ne spominjemo estetski igled. Oči su idealno smještene na području ugodnom za vid. Čudesne osobine oka ipak sežu mnogo dalje od toga. Od trepavica do rožnjače, od stvaranja suze do očnog kapka, postoji različito čudo u svakom detalju.
Očni kapci
Ljudi trepnu očima hiljadama puta na dan bez da su toga svjesni. Ovi uglavnom nenamjerni pokreti omogućuju očima da se sačuvaju od jake svjetlosti i vanjskih čestica. Treptanjem svakih nekoliko sekundi kao da su na autopilotu, očni kapci vlaže i čiste oči kao brisači od auta. Dok ih otvaramo i zatvaramo, očni kapci savršeno namještaju konveksni oblik oka, dodirujući cijelu površinu vanjskog sloja oka. Da očni kapak ne namjesti zakrivljenost očne jabučice precizno bilo bi nemoguće ukloniti čestice prašine koje ostaju u nedostupnim uglovima očne šupljine.
Ova nesvjesna operacija koju ljudi uzimaju zdravo za gotovo je zapravo važan blagoslov. Šta da to nije automatsko? Ljudska bića bi se sjetila treptanja tek nakon sto bi otkrili ogromne količine čestica nakon što su se već nakupile u njihovim očima. Budući da i najmanji trun prašine koji uđe u oko može na kraju stvoriti velike probleme, ovo bi dovelo do infekcije. Osim toga zbog nepotpunog polučišćenja vid bi bio mutan. Druga kritična tačka u procesu treptanja je njeno trajanje. Za preživljavanje čovjek traba da bude informisan bez prekida o svom okruženju koje se stalno mijenja. Da bi se zadovoljio ovaj uvjet, treptanje zauzima samo vrlo kratko vrijeme bez narušavanja kontinuiteta opažanja. Bilo koje duže vrijeme treptanja bi moglo prouzročiti ozbiljne opasnosti – primjerice dok vozimo na autoputu i ne primjećujući iznenada auto se pojavi u vrijeme skretanja. Ovi delikatni balansi u procesu treptanja, koji izvodimo nesvjesno od momenta kada se rodimo, su jedna od manifestacija neusporedivog Božjeg stvaranja.
Suze: Savršene kapi za oči
Suza je veoma neobična tekućina, sa raznim sastojcima koji služe različitim specijalnim funkcijama. Kao prvo, suza štiti oko od klica. Oko se dezinficira lizozimom, germicidinski enzim sadržan u suzama može uništiti mikrobe i mnoge tipove bakterija. Moćni lizozim je zapravo jači od nekih hemikalija koje se koriste za dezinfekciju cijelih zgrada. Nikakvo umjetno dezinfekcijsko sredstvo sa sličnim učincima se ne mogu primjeniti na oku. Ipak čudesno, tako jaka supstanca ne uzrokuje ni najmanja oštećenja na oku. Ovaj delikatno proračunat sistem u oku je djelo Svemoćnog Boga. Kada se pobliže ispituje, može se bolje shvatiti kako veliko čudo stvaranja je ta tekućina. Suze se izlučuju u tačnim količinama, taman dovoljno da zaštite rožnjaču od sušenja i da održe svojstvo skliskosti očne jabučice. Tako kada se očna jabučica rotira, ne postoji neudobno trenje između gornjih slojeva i unutrašnjosti očnog kapka. Da se suze proizvode drugačijom učestalošću, trenje između očne jabučice i očnog kapka bi stvaralo beskrajnu bol. Ljudi koji pate od suše suza doživljavaju konstantno osjećaj peckanja, kao da imaju pijesak u očima. Oči im oteknu i pocrvene. U naprednim fazama bolesti dolazi do neizbježnog osljepljenja. Kada dođe do iritirajućeg podražaja – strane čestice kao primjerice prašine – sa površinom očne jabučice, proizvodnja suza se automatski poveća. Drugim riječima, žlijezde za suze su opremljene sa mehanizmom za tačno balansiranje koji kontroliše lučenje u tačnim potrebnim količinama. Svako ljudsko biće u prošlosti i danas je imalo suze, koje se ne razlikuju od osobe do osobe. Svemudri Bog je taj koji je stvorio oko kao kompletnu cjelinu, za svaku osobu.
KAKO JE SASTAVLJEN VID
Od rođenja, sve što čovjek vidi je sakupljeno u mraku, vlažnoj atmosferi mozga poznatoj kao centar za vid, veličine od nekoliko kubičnih centimetara. Slike malih prostorija i najširih prostranstava krajolika se obe formiraju u ovom prostoru miniskule. Da bismo ovo sagledali, sve što posjedujemo, naše djetinstvo, škole u koje smo išli, naša kuća, posao, porodica, zemlja, ukratko svaki detalj koji smo ikada vidjeli svodi se da je sve u malom komadiću mesa. U prvom koraku gledanja, zrake svjetlost ulaze u oko i prolaze kroz rožnjaču, zjenicu i leće. Ćelije osjetljive na svjetlost zatim pretvaraju svjetlost u električne signale koji će se poslati u mozak. Slika koja dolazi iz mrežnice je okrenuta slika svijeta. Ali mozak to preokreće u skladu s tim. Signali primljeni od oba oka sadrže sve vizuelne informacije o objektu koji se opaža. Mozak kombinira dvije slike primljene iz svakog oka da bi stvorio jednu trodimenzionalnu sliku koju vi vidite. Također izabire oblike i boje, i određuje uključenu udaljenost. Ovaj cijeli process se odvija u manje od deset sekundi.
Gledajući šta je do sada opisano, nalazimo se licem u lice sa najvažnijom činjenicom. Oko je sastavljeno od bezbroj različitih dijelova i slojeva što uključuje rožnjaču, iris, zjenicu, očni kapak, živce koji povezuju mrežnicu sa mozgom, i bezbroj drugih struktura. Svi oni mogu raditi samo kao cjelina. Da bi oči vidjele, sve ove strukture i tkiva moraju biti prisutna u isto vrijeme, radeći u potpunoj i savršenoj sinkronizaciji. Ovo posmatranje čini potpuno nebitnim tvrdnje da su ljudi došli do svog današnjeg stanja kroz niz slučajnih mutacija. Tako savršen organizam nije mogao nastati u smislu bilo koje moći osim one od stvaranje. Svemoćni Bog je taj koji stvara sve ove sisteme u tako velikom skladu.

Prepoznavanje onog što vidite

Ljudski um sprema neke od slika koje vidi. Ovih spremljenih informacija se redovno prisjeća, da bi se koristile ponovo. Kada vidite neki predmet ili osobu prvi put, datoteka se otvara u vašoj memoriji za taj predmet. Kasnije, kada opet naiđete na istu sliku, datoteka se opet otvara i slika koja je unutra se uspoređuje sa slikom trenutnog predmeta. Na ovaj način određujete šta je to u šta gledate. Ovaj sistem radi automatski u mozgovima svih ljudskih bića, od djece koja su tek počela učiti sve o svemu pa do starijih. Važnost ove teme postaje jasnija kada se razmišlja šta bi se moglo desiti u odsustvu ovog sisema koji funkcionira kroz naše živote bez da smo mi toga svjesni. Primjerice, stariji čovjek kojeg sad gledate na ekranu pokušava da prepozna ljude na slikama koje mu pokazuje doktor. Ipak zbog nesreće, informacije u njegovom pamćenju nestaju unutar jako kratkog vremenskog razmaka.

“Izgleda mi poznato ali ne, ne znam ko je to.
Ne mogu Vam reći ko je to.”
Ipak jedna od osoba za koje tvrdi da ih ne prepoznaje je njegova žena 48 godina, druga je njegovo unuče s kojim je šetao držeći se za ruku samo nekoliko trenutaka prije. Ova osoba je izgubila sposobnost da opaža ljudska lica kao posljedicu operacije mozga. On opisuje situaciju svojim riječima:
– Jedan od prvih trenutaka kada sam shvatio da ne mogu da prepoznajem lica je bio kada je moj sin stojao ispred prodavnice sa dva prijatelja. Mislio sam “ Moram znati bar jedno od ovo troje djece”. Tako sam razgledao njihova lica kako sam im direktno prilazio. Nisam imao pojma ko je bilo ko od njih sve dok onaj u sredini nije rekao “Zdravo tata!”

-Pokušati pronaći nekoga bez obzira koliko dobro da ga poznajem je nemoguć zadatak za mene.
– Morao sam ići na plažu da potražim djecu, ali kako ću pronaći svoje dvoje djece među svim tim ljudima na plaži?“
Njegov sin opisuje poremećaj svog oca ovako:
– Znate, kada vi gledate u mene možete vidjeti moje lice kao cijelu sliku. Možete vidjeti da li imam male uši, velike uši, ili mali nos, ili koje boje su moje oči. On mora, on bi trebao da vas pogleda pobliže. On bi mogao da pogleda vaše lijevo oko, onda da gleda vaš nos, i mogao bi da gleda vaše usne i vaša usta, ali njegov problem je što ne može sve to da spoji zajedno u jednu sliku.
Ovdje se jasno može vidjeti da ako se potrebne funkcije ne izvode konstantno u vašem mozgu tada vi ne biste mogli prepoznati okruženje u kojem živite, ili koje ste nekad voljeli. Ove riječi čovjeka kojeg smo maloprije vidjeli još jednom nas podsjećaju na važnost ove činjenice:
-Nikad nisam shvatao koliko je važna sposobnost raspoznavanja lica sve dok ju nisam izgubio.
Još jednom pogledajmo proces koji se odvija u našem mozgu da bi prepoznali šta sada vidimo: Um pamti određene slike i sprema ih za redovnu ponovnu upotrebu. Ali gdje i kako se spremaju ove slike? Kako i ko ih snima? Računar snima sve podatke na hard ili floppy disku, ali količina podataka koje može spremiti je ograničena kapacitetom tih diskova. Ipak mozak može lako spremiti miliona slike u komadu mesa. Bog stvara čuda u dubinama ljudskog tijela, u sićušnim dijelovi koji su premaleni da bi se vidjeli golim okom, koji uveliko prevazilaze ljudsko shvatanje. Smisao vida i nepogrešivih sistema unutar njega otkriva nam beskrajnu Božju moć. Sve u svakom trenutku, svaka slika koju opažamo, dolazi gotovo samo kroz Božju volju. Iz tog razloga, svaka sekunda koju vidimo predstavlja različit test za nas.
Dva oka, jedan vid
Mi, ljudska bića, rađamo se sa dva oka ali većina ljudi se nikad ne pita zašto je to tako. Ustvari, svako oko može gledati samostalno, a odvojene slike se formiraju u jednu. Zašto onda imamo dva oka? Oči su razmaknute otprilike per centimetara, i svako ima drugačiji pogled na vanjski svijet za razliku od drugog. Jedno oko može gledati samo dvodimenzionalno. Ipak veliko čudo se dešava ovdje. Mozak stvara „krajnju“ trodimenzionalnu sliku od ove dvije dvodimenzionalne slike primljene iz oba oka. Odabiranjem razlika između njih, mozak može odrediti dubinu i udaljenost. Da se dvije slike formiraju odvojeno u očima u potpunosti ne kombinuju u mozgu, onda bismo vidjeli dvostruko i samo u dvije dimenzije. Gledajte u grane drveta, prvo sa oba oka otvorena. Nakon nekoliko trenutaka zatvorite jedno oko i nastavite gledati u grane. Minutu kasnije otkrijte svoje oko i primjetit ćete da grane izgledaju „dublje“ nego prije. Drugi eksperiment je pokušavanje udijevanja konca u iglu sa jednim zatvorenim okom. Otkrit ćete da je ovo nemoguće jer sa monokularnim vidom nemate osjećaj dubine. Spajanje dviju odvojenih slika i stvaranje trodimenzionalnog rezultata je proces koji zahtjeva savršene proračune. Ovaj nepogrešivi sistem je djelo Sveznalog i Svemoćnog Boga.
Vid u boji
Kroz život čovjek susreće milione slika od kojih su najprijatnije one slike ispunjene bojom. Kada pogledate krajolik, boje i ljepota vam se čine najprijatnijim. Savršene boje u polju cvijeća, primjerice, čini se da nas smiruju iznutra. Privlačni tonovi neba i mora, i predivno umjetničko djelo cvjeća su sve to zbog boje. U stvarnosti ipak, ono što mi zovemo bojom u vanjskom svijetu je zapravo ono kako mozak interpretira razlikovanje valnih dužina. Razlika između crvenog cvijeta i plavog auta je zapravo razlika u valnim dužinama svjetlosti koju obe reflektiraju. Da ne postoje takve stvari kao što je boja i da je sve u različitim tonovima sive, svijet bi postao znatno manje uzbudljiv, naše uživanje u moru, šumama, modi, pa čak i u hrani bi se drastično smanjila. Ipak, sve boje prirode su stvorene da zadovolje i da se usklade sa ljudima. Čudo je samo po sebi da koncept boje zapravo postoji, ali je veliki blagoslov da nam je Bog dao da koristimo ove prekrasne i harmonične boje.

OKO I TEHNOLOGIJA
Zajedno sa napretcima u tehnologiji shvatili smo koliko je ljudsko oko zapravo čudesno. Uvijek kada se dođe do novog otkrića o oku, nova kamera ili optički sistem koji se temelji na njemu se vrlo brzo nakon toga lansira na tržište. Ali koliko god tehnologija napredovala, nijedan elektronički sistem nije bio ništa više do samo primitivna kopija oka.

Leće: Mehanizam fokusiranja oka:

Prije fotografisanja, prva stvar koju biste trebali uraditi je fokusirati sliku da bude jasna i oštra. U oku, naše leće se podešavaju same prema njihovoj udaljenosti od objekta u koji gledamo. Sa kamerom, i također na instrumentima kao što su mikroskopi i teleskopi, podešavanja se moraju napraviti ručno, osim ako je mašina automatska. Dok se ovaj proces odvija, slika u pregledniku kamere postaje mutna. U svakom trenutku, ovo fokusiranje oduzima vrijeme. U ljudskom oku, ipak fokusiranje se odvija mnogo manje od sekunde, bez uzrokovanja mutnog vida korištenjem metode koju nijedna tehnologija ne može kopirati… Leće, smještene odmah nakon irisa i zjenice, prelamaju dolazeće zrake svjetlosti i fokusiraju ih na rožnjaču. Kada gledate u tačku koja je blizu vašeg oka, mišići stišću vaše leće u konveksniji položaj. Ali kada gledate udaljenu tačku, mišići se opuštaju, rastežući leće u ravniju konfiguraciju i tako izoštravajući slike udaljenih objekata. Savršeno jasne slike porizilaze kao rezultat. Ako se leća ne može prilagoditi sama, morali bismo naći neke druge načine fokusiranja objekata. Ovo bi zahtjevalo ručni trud i veliku neugodnost sa naše strane, jer bi naš vid često ostao maglovit prije nego bismo u potpunosti završili proces fokusiranja. Jednostavno gledanje predmeta bi oduzelo vrijeme, znatno usporavajući naše živote. Ali kad želimo fokusirati neki predmet na određenoj udaljenosti, trebamo izvršiti neka mjerenja ili optičke proračune. Da bismo vidjeli sve što trebamo je gledati. Sve ostalo za nas rade automatski oči i mozak. Leće koje se koriste u kamerama dostigle su svoju današnju razinu tehnologije nakon godina istraživanja. Ovi uređaji postepeno stare, kvare se i trebaju rezervne dijelove. Osim toga, kamere proizvode stručnjaci tehničari u specijalnim tvornicama, koristeći mnoge različite materijale. Oko, s druge strane, formira se u majčinoj utrobi kao rezultat podjele jedne jedine ćelije, i izvode svoje funkcije savršeno tijekom ljudskog života. Ako svežete kameru na vrh svoje glave i trčite ili hodate dok snimate, slike koje ćete dobiti će imati tragove tresenja i klizanja. Ipak dok hodate ili trčite, vaše oči koje registruju slike isto kao dvije kamere fiksirane na vašoj glavi nikad vas neće dovesti do toga da vam bude neudobno. Nikad nema nikakvog tresenja i klizanja u slikama koje vidite. Sve ove usporedbe jasno otkrivaju čudnovate dokaze stvaranja u oku. Bog je stvorio ljudsko biće u nepogrešivom redu, zajedno sa svim potrebnim sistemima.

ZAKLJUČAK: PREPOZNAVANJE ODOBRENOG
Tijekom ovog filma svjedočili ste kako se dešava zatvaranje i otvaranje oka, i kako se dešava interpretiranje i pamćenje onog što se vidi. Sve do sada možda nikad niste mislili o tome kako su sve ove stvari veliko čudo. Ipak ovaj sistem je i dalje funkcionisao bez da ste vi bili svjesti toga, kroz ovaj film vi ste samo gledali. Baš kao što je to od dana vašeg rođenja. Svaki najmanji detalj, od providnosti leća do načina na koji se slika okreće kako pada na rožnjaču, od proizvodnje suza u tačnoj količini do živaca koji vode do mozga, otkriva nam neuporedivu kreativnu umjetnost. Očita istina je da je oko djelo nadnaravnog intelekta. Neusporedivi intelekt pripada Bogu, Gospodaru svjetova. Božja moć je neograničena. Zamislite na trenuta da ste izgubili svoje oči. Vaša duga lista životnih planova i ambicija će biti sporedna stvar naspram samo jedne želje: da vratite izgubljeni vid. Ako vaše oči mogu vidjeti baš u ovom trenutnu, razmislite opet koliko je velik ovaj blagoslov.

www.ljepota-islama.ner