EVO PO KOJIM ZNAKOVIMA JE PREPOZNATLJIV PRAVI UČAČ RUKJE…

Od znakova po kojima se prepoznaje učač rukje, odnosno onaj koji na ispravan šerijatski način liječi opsihirene osobe, one koje imaju džinski dodir ili su urečene, spadaju sljedeće karakteristike:
1- Učenje Kur’ana nad bolesnikom, što predstavlja osnovni i najupečatljiviji metod i način liječenja bolesnih od sihra, džinskog dodira i uroka.
2- Traženje od bolesnika da skine sve zapise i hamajlije koje ima kod sebe kao i one koje ima u kući te da ih uništi ili zapali. Takođe, traženje da skloni slike, kipove, figure, krstove i slično i da ih ne koristi.
3- Savjetovanje i traženje od bolesnika od prvog susreta da praktikuje propise vjere (ako već do tada nije), poput toga da redovno obavlja namaz, uči jutarnji i večernji zikr, uči suru Bekara u kući, uči Bismilu kod svakog posla koji radi, da prekine sa haramima koje je do tada praktikovao, poput slušanja muzike, pijenja alkohola, miješanja i kontaktiranja sa ženama kojima nije mahrem i slično.
4- Ako je bolesnik žena zahtijeva od nje da se pokrije, ne liječi je bez prisustva njenog mahrema osim u nuždi, prilikom liječenja ne dira njeno tijelo.
5- Od ispravnog načina liječenja, uglavnom ako su u pitanju duža liječenja, je i to da se bolesniku daje voda, med i ulje na kojima je naučen Kur’an.
6- Prepoznatljiv je i po tome što se u njegovom načinu liječenja ne može naći da radi išta od gore spomenutih znakova i obilježja sihirbaza. Od osnovnih osobina onoga koji liječi rukjom je:
– Da bude osoba koja je mjerodavna da se time bavi tako što posjeduje dovoljno šerijatskog znanja i iskustva da se može ovim poslom baviti, naravno ne kao profesijom.
– Da je prepoznatljiv svojom vanjštinom i unutrašnošću po praktikovanju vjerskih propisa izvršavanjem vadžiba i sunneta, ostavljanjem velikih i malih grijeha, nečinjenjem novotarija, da su mu zarada i imetak halal i tako dalje.

Napomena: Ne treba zavarati to što ćemo naći sihirbaza (kojeg prepoznajemo po nekim od gore spomenutih znakova) da klanja sa ljudima kao i da prilikom pravljenja ili otklanjanja sihra uči Kur’an, jer se on želi među ljudima predstaviti kao sasvim normalan i ispravan vjernik.
Takođe, ne treba nas zbuniti i dovesti u sumnju ako nađemo kod učača rukje (kojeg prepoznajemo po gore spomenutim metodama ispravnog liječenja) da ima nekih vidljivih nedostataka u praktikovanju vjere, poput toga da je obrijan ili ima kratku bradicu, da mu se u porodici ne praktikuje u potpunosti vjera (npr. da mu žena ili kćerka nisu pokrivene), da nije završio neku šerijatsku školu, ne zna arapski i slično.
Sve ovo i slično ne treba zbuniti, jer je ibret u ovom slučaju način i metoda njegovog liječenja, a oni su ispravni, a nema sumnje da je poželjno da učač rukje posjeduje najbolje osobine vjernika.

Ljekovitamockur’ana