I poslije rata je rat!

Gledam vas ispod ove zelene svile….vas desetine hiljada…došli ste da se oprostite sa mnom….
I vaše oči su potoke napunile….
Svi ste mi u srcu, u duši…a kako i ne bi bili…danima i noćima smo i goluruki i bosonogi probijali se kroz obruče smrti i branili svoju domovinu….
Nije bilo mjesta ni strahu od smrti…ni panici…jer….
Osjećali smo pobjedu.
Željeli smo svoju Bosnu.
I imati ćemo je aBd.
Samo što nismo.
Kada osjetite naše nebo, vaša ognjišta….sjetite se i mene…jer i ja sam sa vama…
Gledam vas….ne mogu vas se nagledati…
Znam da se vašom dušom bol pronosi,
Vidim vam to u zamućenom pogledu,
Vidim vam i izborana lica, gdje svaka bora ima priču svoju,
Vidim vam i obrve navučene da bi potoke prikrili,
Sve vas osjetim…eno i mog Agana, Nisveta, Huseina, Nijaza…
Ali ne vidjeh tu Mehe, Sulje i Ise….
Njih ću još malo sresti u kaburu …
Eh…duša moja se u krik patnje pretvorila za njima, oni su heroji, gazije, šehidi aBd…nisu žalili svoje živote, ogrnuli se u smrt, da bi mene spasili…
Zajedno ćemo danas na put bez povratka…tako nam je sudbina odredila….
Kako ste se svi uvukli u mene…čuvam vas a neka vas i Bog dž.š čuva…
Sjećate se prije neki dan kad sam se opraštao sa vama….stiskao sam vas čvrsto, silno, osjećao sam da se nećemo svi vratiti na broju….
Osjećao sam to a i vi ste osjećali….
Samo sam vam u tišini između govora prenosio da smo nemoćni pred Allahovom odlukom….
I jesmo…vidite i sami.
Vi ste tu…a ja sam ovdje…
Sam sam…ali u vašim sam mislima, u vašim srcima…
Uvijek sam vam iz duše i srca govorio….
E, moje gazije!
E, moji heroji!
E, moji branioci Bosne !
Bosna je tijesna za sve heroje!
I ovo ću vam reći heroji moji.
Vi ste postali sila nebeska!
Vi ste postali legenda bužimska!
Vi ste postali istorija bosanska!
I ne dijelite se!
Sutra nema mene među vama…tako mora biti…nije se mene pitalo a ni vas…ali za koji dan i slobodu će te osjetiti, i zrak bosanski udisati, i proplanke svoje obilaziti i Ćorkovaču proklinjati….
Znam da hoćete!
Proklinjat će te je onog dana kada sa tekbirom budete slavili pobjedu, kada duša bude vaša ispunjena slobodom, kada srce Bosne bude kucalo u vama….a mene neće biti ….biće vam žao, krivo…jer dobro znate da sam korak u korak bio uz vas…da sam dao sebe za svoje ideale, za svoje želje, za svoje nade.
I u tim ushićenim trenucima budite oprezni.
I poslije rata je rat!
Autor: Ramzija Kanurić – Oraščanin