IMAM TRI KĆERI

  • Pitanje: Imam tri kćeri čije se životne dobi kreću od jedne i pol do pet godina. Moj problem jeste u tome što me one nekada isprovociraju u toj mjeri da ih moram istući, da bi me nakon toga mučilo kajanje, jer se bojim da bi kod njih takvo moje ponašanje moglo izazvati neki duševni kompleks. Drugi problem jeste u tome što su se i one počele odnositi jedna prema drugoj na isti taj način, tj. s nervozom, tučom i u nekim slučajevima ujedanjem. Treći problem jeste u tome što druga i treća kćerka sisaju svoje prste. Primijenila sam sva moguća dozvoljena sredstva i uobičajene vidove batina kako bi ih u tome spriječila. Najveći problem u tome što su im se zubi počeli kriviti.

    Savjetnik Abdulmuhsin b. Sejf b. Ibrahim es-Sejf je odgovorio:

    “Iz tvoga pitanja, plemenita sestro, jasno je da si stroga prema svojim kćerkama kada je u pitanju njihovo odgajanje. Pojave koje si spomenula u svome pismu, a koje se odnose na tvoje kćerke, jasno ukazuju na takav tvoj stav i orijentaciju. Među tim pojavama jeste i to što se one na isti način odnose jedna prema drugoj, što predstavlja dodatnu
    nervozu, imajući u vidu da je dijete neispisana ploča i ogledalo u kojem se odražavaju ponašanja odraslih oko njega. Kod vas je, također, evidentan i problem sisanja prstiju koji, prema mišljenju velikog broja psihologa, ukazuje na to da se djetetu ne poklanja dovoljno ljubavi i nježnosti, da osjeća strah od nepoznatog ili da je nemoćno suočiti se sa svojim aktuelnim problemima, pa pribjegava tzv. duhovnom odsustvu koje se očituje kroz grickanje noktiju, sisanje prstiju i tome slično što čini da dijete osjeća razonodu i rasterećenje te da pobjegne od stvarnosti. Jedna od takvih pojava može biti i neumjeren plač koji u većini slučajeva ukazuje na potištenost i slabost ličnosti. U svakom slučaju, životna dob kroz koju prolaze djeca od dvije do šest godina naziva se periodom djetinjstva. Taj period ima svoje specifičnosti koje
    ga čine različitim od ostalih perioda, a ono što očekujemo od tebe, plemenita sestro, jeste uvažavanje tih specifičnosti i upoznavanje s njima te pokušaj odnosa prema djeci na osnovu znanja koje o tom periodu stekneš. Tako se taj period odlikuje sljedećim:

    1 . odlikuje se time što se dijete u njemu u telesnom pogledu razvija jako brzo. Ono što je još bitnije jeste da se kod djeteta u toj dobi povećava rnišićna koordinacija što djetetu obezbjeđuje veći broj prilika za tjelesnu aktivnost, kao i to da kod djeteta uveliko raste tjelesna snaga i energija. Tako možete vidjeti kako veliki broj djece u toj dobi, kada im jedno od roditelja naredi da donesu nešto iz kuhinje ili iz sobe, jako brzo trče ili čak i preskaču preko dijelova namještaja te idu preko stolova i tome slično. U tom smislu, moguće je pojasniti pogrešan odnos prema djeci od strane nekih roditelja, a posebno majki koje očekuju od svoje djece da ne pomjeraju ništa, da ne lome skupocjenosti,
    da ne upropaštavaju namještaj itd. N eophodno je regulirati i organizirati tu snagu i energiju te je iskoristiti, a ne zapostavljati i gušiti, jer bi se to u budućnosti moglo negativno odraziti na dijete. Moguće je tu snagu i energiju usmjeriti na igre koje nisu opasne, a koje u sebi objedinjavaju i tjelesnu i mentalnu aktivnost. Isto tako, neophodno je
    s vremena na vrijeme izaći iz kuće i otići kod nekog od rodbine ili na neko javno izletište koje odgovara djeci;

    2. ovaj se period,odlikuje promjenama i na emocionalnom planu i to kroz početak razvoja samokontrole, naklonost prema iznenađenjima i neuobičajenim podsticajima, razvoj duha humora i zabave, razmjenu osjećanja ljubavi i nježnosti s drugima, a naročito s majkom, te osjećanje straha od tame i nepoznatih mjesta, kao i od samoće i izoliranosti. Imajući u vidu ranije navedeno, moguće je odnositi se prema djetetu pružajući mu određenu mjeru ljubavi i nježnosti koja ga ne bi trebala dodatno razmaziti, nego učiniti da osjeća duševnu sigurnost. Dijete ne treba plašiti nekim simbolima koji, npr., ukazuju na tlačenje ili ugnjetavanje i ne treba ga tjelesno kažnjavati teškim batinama,
    jer to vodi gašenju njegovih osjećanja i njegovom navikavanju na neispoljavanje uzburkanih i uzavrelih emocija prema drugima koja su mu na umu;

    3. ovaj se period odlikuje i promjenama na parodičnom planu. Te se promjene očituju kroz gledanje djeteta na porodicu te svoju vezu i odnos prema njoj na sljedeći način:

    • orijentacije i tendencije roditelja u tom periodu predstavljaju osnovru tzvor samovrednovanja djeteta te osjećaj sigurnosti od nepoznatog;

    • dijete u tom periodu u granicama svojih mogućnosti teži učešću u jednostavnim kućnim poslovima te u tome nalazi užitak i odušak za svoju snagu i energiju. Zato je potrebno zadužiti dijete pospremanjem sobe i odjeće, uređivanjem kose te brigom o njegovim ličnim pot:tebama;

    • dijete se u tom periodu uči preuzimanju smjernica i uputstava od odraslih te izvršavanju onoga što mu je naređeno;

    • kod djeteta se u tom periodu javljaju osjećanja emocionalnog i sentimentalnog sudioništva sa ostalim članovima porodice, bilo u pozitivnom ili negativnom smislu, što članove porodice obavezuje na uzimanje u obzir tih osjećanja i odnos prema njima na adekvatan način koji se očituje u njegovom (djetetovom) podsticanju, ohrabrivanju i jačanju aspekata dobra kod njega te njegovom uvažavanju kao člana porodice.

    Drugo pitanje

    Imam djevojčicu koja ima četiri godine, kod nje primjećujem jednu vrstu osjećanja i emocija kojih nema kod ostale djece. Radi se o tome da je netrpeljiva i netolerantna, da ne zaboravlja zlo i štetu koja joj je nanesena te da ne mijenja svoj odnos prema djeci za koju mi kaže da ih mrzi. S druge strane, primjećujem kako djeca oko nje sa svakim novim susretom otvaraju novu stranicu. Pitam se da li je to neki pozitivan pokazatelj stabilnosti njene ličnosti ili je to znak da je ona, ne daj Bože, zlobna i pakosna.

    Na ovaj upit odgovorila je Aiša bint Sa’d eš-Šehrani te kazala: “Ponašanje naše djece rezultat je odgoja i vidova vladanja (postupaka) koje oni u prvim godinama svojih života usvajaju preko roditelja. Netolerancija i netrpeljivost nije dobar pokazatelj, ali ne možemo reći ni da je to znak da je ona zlobna i pakosna.

    Moj bi savjet bio da napravite reviziju ·načina na koji je odgajate, kao i metodu koju pri tome koristi njen otac, a kako biste utvrdili da li, npr., primjenjujete neku vrstu strogosti i okrutnosti ili je pretjerano mazite. Smatram da biste trebali posjetiti psihologa koji će vam dati uputstva u vezi s odnosom prema njoj kako to ne bi postalo obilježje njene ličnosti.”

    Treće pitanje:
    Moja mlađa sestra ima osam godina. Jedno je vrijeme izbjegavala da oblači pantalone i ogrtač (za kosu i ramena), ali sada tu vrstu odjeće voli i priželjkuje je, s tim da naša majka, svaki put kada ona obuče takvu odjeću, komentariše to na jedan neadekvatan način. Ona inače nije bliska s njom, nego se ja o njoj brinem. S majkom ne mogu razgovarati
    o promjeni takvog pristupa zato što se ona u tom slučaju ljuti na mene. Ona se prema nama uvijek odnosi na takav način, pa vas pitam šta da radim u vezi s tim i mojom mlađom sestrom.

    Na ovaj upit odgovorio je Jusuf b. Abdullah b. Abdulaziz el-Humejdan i rekao: “Na početku želim da ti se zahvalim na brizi i vjerskom osjećanju. Lijepo je da čovjek bude dobr primjer i uzor svojoj porodici i društvu, a tebi ću, plemenita sestro, kroz nekoliko tačaka ponuditi moguća rješenja za tvoju mlađu sestru:

    1 . budi joj uzor u odijevanju i drugim životnim situacijama imajući u vidu da čovjeka može promijeniti jedna riječ, postupak ili stav s kojim se u životu sretne;
    2. budi ustrajna u nježnosti i blagosti prema njoj, jer sve s čime blagost u dodir dođe krasi i uljepšava, te se pridržavaj jednostavnosti i dalekovidnosti i ne budi nestrpljiva u rezultatima;
    3. ne pretjeruj u savjetima, naredbama i riječima koje izazivaju prkos i protivljenje. I ne nameći joj svoje mišljenje, jer je ona mala, a ti si sposobna da izgradiš ličnost s kojom će Allah, dž.š., biti zadovoljan;
    4. odaberi joj časopise i televizijske programe kojima je Allah, dž.š., zadovoljan i koji će joj pomoći u stjecanju odlika čestitosti i poštenja, imajući u vidu da smo pred Allahom, dž.š., odgovorni za emanet koji nam je povjeren kada su u pitanju naša djeca;
    5. budi otvorena s njom u vezi s onim što u sebi osjećaš te onim što zahtijeva savjetovanje i navikavaj je na priznavanje greške, bez obzira koje vrste bila;
    6. dijaloge s njom i njena savjetovanja učini raznovrsnim. Tako je, npr., nekada možeš upućivati i podsticati na pristojnu odjeću govoreći joj: ‘Kako si samo lijepa u toj odjeći!’ Pri tome se možeš koristiti i pitanjima koja bi u njoj trebala probuditi osjećanja skromnosti i čednosti, kao, npr., da joj, u slučaju kada obuče odjeću koja je ne prekriva dovoljno, šapneš na uho: ‘Hoće li Allah, dž.š., biti zadovoljan s nama u ovakvoj odjeći ili ne?’ Još bi bolje bilo da joj navedeš praktičan primjer u vezi s pristojnim odijevanjem, kao, npr., da joj doneseš neke umotane slatkiše, od kojih ćeš s
    jednog djelimično ukloniti omot, te da zatim zatražiš od nje da odabere jedan. Ako se opredijeli za neki od onih koji su potpuno umotani, prokomentariši to na sljedeći način: ‘Tako su kod Allaha, dž.š., vrednovane pristojno odjevene i pokrivene žene.’

    Što se tiče tvoje majke, do njenog srca i onoga što bi kod nje voljela vidjeti možeš stići time što ćeš je poljubiti u glavu i posavjetovati se s njom u vezi s onim što se tiče tvoje porodice ili tebe lično. To možeš postići i na taj način što ćeš joj to sugerirati kroz neku priču o majci i njenoj djeci, kroz koju ćeš spomenuti ono što bi voljela kod nje vidjeti. To bi moglo popraviti neke aspekte njenog odnosa prema djeci, a ako joj pokloniš neku kasetu čiji se sadržaj tiče odnosa majke prema njenoj djeci, to bi bilo još bolje. Allaha, dž.š., molim da te nagradi i blagoslovi za trud koji ulažeš.”

    To bi bila pitanja koja se tiču odgajanja ženske djece, a koja sam prikupio i preuzeo sa interneta. Takva su pitanja mnogobrojna, a odgovore na njih naći ćete u knjizi koja je pred vama. Zato se, odgajatelji i odgajateljice, čvrsto
    držite smjernica i uputstava Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te kur’anskih ajeta i ne suprotstavljajte im se. Pridržavajte se Kur’ana i učinite ga svojom naravi i karakterom, kao što je to učinio i Allahov Poslanik, s.a.v.s., i primjenjujte njegove riječi i djela, pa ćete biti zajedno s njim u Džennetu, imajući u vidu hadis koji smo naveli u predgovoru, a u kojem stoji:”Onaj koji bude izdržavao dvije kćerke sve dok ne postanu punoljetne, na Sudnjem danu ćemo ja i on biti ovako”, a zatim je spojio (približio) svoje prste.” (Muslim)

    Koja je nagrada veća od toga da čovjek uđe u Džennet zajedno sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., te da pri tome razmak među njima bude neznatan, tek toliki koliko je između srednjeg prsta i kažiprsta?! A čime sve to biva zasluženo? Biva zasluženo na prvom mjestu izdržavanjem, odijevanjem, prehranjivanjem, obrazovanjem, usmjetavanjem, te svim onim što je neophodno kada je u pitanju briga o čovjeku i njegova zaštita. (1)

    Ako, brate muslimanu, priželjkuješ blagodati Dženneta u društvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pridržavaj se njegovih smjernica i rukovodi se njegovim uputstvima u odgajanju svoje ženske djece, pa ćeš, Allahovom, dž.š., voljom, uspjeti na oba svijeta.

    A ako ti, sestro muslimanko, priželjkuješ da ti kćerka bude čestita i neporočna, budi poslušna Allahu, dž.š., a učini da i ona bude takva. Prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., naklonost gajite te se na njegove supruge, kćerke, sahabijke, žene iz generacije tabiina i vrijedne žene vjernice ugiedajte, pa ćeš zadobiti Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i na
    pravi način ćeš ispuniti odgovornost koju imaš čineći dobro i vodeći računa o ispravnom islamskom odgoju svojih kćerki i sinova.

    .
    (1) Preuzeto iz rada profesora Muhammeda Alija Kutba pod naslovom Fadlu terbijeli l-benali fii l-islam.

    Jusuf Rešad
    Islamski koncept odgajanja ženske djece
    str:265-269