Ispovijest šejtana

Ibni Abbas, r.a., prenosi: ”Sabrali smo se zajedno s Poslanikom Muhamedom, a.s., u kući jednog ensarije. Iznenada je neko povikao: ‘O stanovnici ovog doma, dozvoljavate li mi da uđem, jer mi nešto treba?’ Božiji Poslanik tada reče: ‘Znate li vi ko to zove?’ Ashabi rekoše da to jedino zna Allah i Njegov Poslanik. Muhamed, a.s., tada reče: ‘To je prokleti Iblis, traži dozvolu da uđe, pa hoćete li mu dozvoliti?’ Hazreti Omer skoči na noge i reče: ‘O Poslaniče, dozvoli mi da izađem i da ga ubijem, i oslobodim narod od te nemani.’ Pejgamber reče: ‘Smiri se Omere, zar ne znaš da je on od onih kojima je odgođena smrt do Kijametskog dana. Nego otvorite mu vrata i neka uđe jer on nije došao svojom voljom. Pazite dobro šta će vam reći.’ Vrata je neko otvorio, a on je već bio među nama. On bijaše jedan ćoravi i golobradi starac. U bradi mu je bilo najviše sedam dlaka poput konjske grive. Oči mu bijahu izdrljene i razvučene. Glava mu je bila poput velikog slona. Zubi očnjaci poput svinjskih očnjaka. Pošto je ušao reče: ‘Esselamu alejkum, o Muhammede! Esselamu alejkum, o muslimani!’ Pejgamber mu tada reče: ‘Selam je Allahov, o prokletniče, a Allah daje selam kome On hoće. Obaviješten sam da nešto želiš, pa reci.’ ‘O Muhammede, ja ti nisam došao dobrovoljno.’ – reče Iblis. ‘A šta te je to natjeralo?’ – upita Pejgamber. ‘Došao mi je jedan melek od Gospodara pa mi je rekao: ‘Svevišnji ti Allah naređuje, o Iblisu, da odeš Muhammedu s poštovanjem i uvažavanjem i da mu saopštiš kako varaš ljude i kako ih zavodiš i skrećeš s pravog puta. Allah ti naređuje da mu sve istinito kažeš što te bude pitao, jer je Allah rekao: ‘Tako mi moje slave i veličine, ako mu budeš slagao jednu jedinu riječ, ja ću te sigurno pretvoriti u pepeo koga će vjetar raznijeti, a tvoje ću dušmane izvjestiti i time razveseliti.’ Pa evo sam ti došao, o Muhammede, kako mi je naređeno, pa izvoli pitaj šta hoćeš.’ ‘Kada si obećao istinu govoriti, prvo mi reci, koga najviše mrziš?’ – upita Muhammed, a.s. Iblis mu odgovori: ‘Najmrže Allahovo stvorenje, o Muhammede, to si mi ti i svako ko je tebi sličan.’ ‘A koga jos mrziš?’ Iblis reče: ‘Svakog moralnog mladića koji se posveti Allahu, dž.š.’ ‘Koga dalje mrziš?’ ‘Mrzim svakog učenog pobožnog čovijeka, a koji je uz to marljiv i ustrajan.’ ‘Koga još mrziš? ‘Mrzim još svakog onog koji je čist.’ ‘Koga još mrziš?’ ‘Mrzim siromaha koji je strpljiv i izdržljiv, koji ne govori o svom siromaštvu niti se na njeg žali.’ ‘A kako znaš da je neko strpljiv?’ ‘O Muhammede, ako se neko tuži na svoje jade i muke nekome ko je obično stvorenje kao i on, tri dana uzastopno takvog čovjeka Allah ne upisuje u strpljive svoje robove’ – odgovori Iblis. ‘Koga još mrziš?’ ‘Mrzim svakog imućnog čovjeka koji je zahvalan Allahu za svoje bogastvo.’ ‘A kako ti znaš da je neko zahvalan Allahu?’ ‘Kada vidim da takva osoba uzima ono što mu je od Allaha dozvoljeno a ostavlja ono što mu je zabranjeno i troši svoju imovinu u dozvoljene svrhe.’
‘A kako se ti ponašaš i kako djeluješ kada Moj slijedbenik stupi u namaz?’ Iblis reče: ‘O Muhammede, kada tvoj sljedbenik stupi na namaz, mene spopadne groznica da se sav tresem i plamtim naizmjenično.’ ‘Zašto te spopadne takva muka?’ Iblis reče: ‘Zbog deredže koji Allah daje nekom robu zbog obavljene sedžde.’ ‘Kako se ti osjećaš kada Moji sljedbenici uče Kur’an?’ Iblis odgovori: ‘Kada oni uče Kur’an ja se topim kao olovo na vatri.’ ‘A šta veliš za Ebu Bekra?’ Iblis reče: ‘Ebu Bekr me nije slušao ni prije primanja Islama, pa kako bi me slijedio kada je primio Islam.’ ‘A šta veliš za Omera?’ Iblis reče: ‘Tako mi Allaha, kad god ga sretnem pobjegnem od njega, on je jako ljut i ja ga se bojim.’ ‘A šta veliš za Osmana?’ ‘Ja se njega stidim kao što ga se stide svi Allahovi meleki’ – reče Iblis. ‘A šta veliš za Aliju?’ Iblis reče: ‘Kamo sreće da me ostavi na miru kao što sam ja njega ostavio, ali on to nikako ne čini, stalno me progoni.’ Muhammed, a.s., tada reče: ‘Hvala Allahu koji je usrećio moj ummet, a koji je tebe učinio nesretnim do određenog dana.’ Ali tada Iblis reče: ‘Daleko je to, daleko je to, Muhammede. Gdje je sreća tvojih sljedbenika, kad sam ja još živ i neću umrijeti do Kijametskog dana. Kako se ti možeš radovati svom ummetu kad ja hodam po njima poput njihove krvi kroz njihove krvne sudove i meso, a oni mene ne vide. Tako mi Onog koji me je stvorio, sve ću ljude zavesti, pobožne i pismene i nepismene, jedino priznajem da neću moći ništa Allahovim robovima koji su muhlisi.”
Pejgamber reče Iblisu: ‘A koji su to muhlisi kojima nećeš ništa moći?’ Iblis reče: ‘Zar ne znaš, o Muhammede, da ko god voli zlatnike, srebrenjake i novac, nije iskreni vjernik Allahu. Kad vidim čovjeka koji ne voli dunjaluk, a osim toga ne voli ni slavu ni hvalu, znam da je on pravi i iskreni vjernik, muhlis. Zaista čovjek, dok želi kapital i karijeru i dok mu je srce vezano za ovozemaljske užitke, on mi je pokorniji više nego što misli. Zar ne znaš, Muhammede, da je ljubav prema imetku i ovom svijetu jedan od najvećih grijehova. O Muhammede, zar ti ne znaš da ja imam sedamdeset hiljada sebi sličnih šejtana, i da svaki od njih ima po sedamdeset hiljada djece. Neke šejtane oporučim isključivo učenim ljudima, a neke starcima i staricama. Što se tiče omladine, s njima se dobro razumijemo, a kad su u pitanju mala djeca, sa njima se igramo kako hoćemo. Poneke šejtane ja specijalno zadužim za pobožne ljude, pa im dolaze sve dok ih ne prevedu pa da uzmu sebi za cilj i želju nesto drugo osim Allaha. Kad to učine ja im uništim ihlas (iskrenost), a vjera im ostane jer mi tu ništa ne možemo, tako da oni vjeruju u Allaha i Njemu robuju bez ihlasa, a da to i ne znaju. Zar ti, Muhammede, nisi čuo za Berhisa Rahiba, koji je robovao Allahu sa ihlasom 70 godina, tako da je svojom dovom ozdravljao bolesne, pa ga ja nisam pustio dok on nije učinio zinaluk, pa poslije toga ubio jednu osobu, i na koncu postao kafir. Zar ne znaš, o Muhammede, da laž i nevjerstvo potiču od mene i da sam ja prvi koji je slagao i postao nevjernik. Onaj koji laže je moj kućni prijatelj. Lažna zakletva je radost srca moga, a ogovaranje, klevetanje i prenošenje tuđih riječi, to je moje slatko voće.”