ISTINITA PRIČA! ŽENA KOJA SEBI NIKADA NEĆE OPROSTITI ABORTUS.

Dok sjedim i čitam koliki se broj abortusa svakodnevno desi u svijetu, sjetih se jedne žene koja mi je ispričala svoju najveću noćnu moru.
Naime, ona se nekih desetak godina prije rata udala za čovjeka koga je vidjela nekoliko puta. Čovjek je bio teški alkoholičar i stalno ju je maltretirao i tukao. Tri puta je odlazila od njega kod svojih, ali je njeni nisu prihvatali jer je u to vrijeme u njenoj sredini bila sramota da se žena razvede. I kako to obično biva, ona je ostala u drugom stanju, ali pošto nije željela više da trpi njegovo maltretiranje, a nije mogla da se razvede, odlučila se na abortus. Nije željela da ima djecu s takvim nasilnikom. I otišla je kod nekog čovjeka koji je radio abortuse. Međutim, taj abortus je bio loše urađen i toliko joj je ugrozio život da je mjesec dana ostala u bolnici boreći se da preživi.
Tokom tih mjesec dana, dok je bila u veoma teškom stanju, nekoliko puta je usnila isti san, koji je, kako kaže, i dan danas proganja. U snu joj se pojavio mladić, lijepog izgleda i crne kose te joj je govorio: “Majko, ti si mene ubila, a ja i dalje Boga molim da ti preživiš! Majko, ubila si me, ali ja sam ti oprostio!“
Svaki put kad bi taj san sanjala, budila bi se sva mokra od znoja i straha. Svaki put bi plakala dok ne bi od suza zaspala. I tada se zaklela da nikad više neće učiniti abortus! Bog joj je ubrzo vratio zdravlje te je nastavila život s mužem koji je prestao piti i maltretirati je. Rodila je četvero djece, a onda je nastupio rat. Zadnje dijete je imalo tek šest mjeseci. Muž joj je ubijen ubrzo po početku rata. Kuću su joj spalili i srušili do temelja. Ostala je sama, samohrana. Nekada bi dolazila u situaciju da djeci kuha čorbu od vode s travom i malo začina, samo da ne bi plakali od gladi. I nekako je pobjegla do Tuzle. Tu je ostala do danas. Djeca su, kaže, sva narasla i krenula za svojom nafakom. Stariji sin i kćerka su joj u inostranstvu i sad se brinu o njoj. Mlađa dvojica su pokrenuli vlastiti biznis. Svi su stali na svoje noge. Ali, ona svaki dan moli Boga da joj oprosti taj grijeh. Kaže:“ Bog će mi možda i oprostiti, kao i moje dijete, ali ja sama sebi to nikad halalit neću!“
Zato, drage majke, razmislite o ovome prije nego što i pomislite na abortus. Život je život, bez obzira koliko mali i nejak bio.
S poštovanjem, Aldina Pašić za web portal: NOVI HORIZONTI