Jeste li čuli za Poslanika po imenu HUD, A. S. ?

Huda, a. s., Allah, dž. š., je, kao pejgambera, poslao narodu Adu. On je, isto tako, nakon što je svome narodu saopćio da je pouzdani vjerovjesnik kojga je poslao Allah, dž. š., i da za svoje kazivanje ne očekuje nikakvu nagradu od njih, pozvao ljude u vjeru i strah od Allaha, dž. š.
Prilikom pozivanja svoga naroda, i Hud, a. s., je, poput prethodnih pejgambera, bio izložen raznim klevetama i optužbama. Ilustracije radi, za Huda, a. s., njegov narod je tvrdio da je ”neznalica”. Svome narodu, koji je načinio ovako ružnu optužbu, Hud, a. s., je odgovorio jednim krajnje zrelim i srdačnim stilom, što je bilo pokazatelj njegove moralne superiornosti u odnosu na njih:
“O, narode moj,” – govorio je Hud – “nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik; dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik.” (Al-A’raf, 67-68)

Hud, a. s., je rekao svome narodu da za pozivanje od njih ne očekuje nikakvu nagradu
“O, narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za ovo; mene će nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zašto se ne opametite?” (Hud, 51)
“Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.” (Aš-Šu’ara’, 127)
Kao što smo vidjeli kroz živote pejgambera koji su do sada objašnjeni, pozivati ljude tokom cijelog života ne očekujući nikakvu nagradu od njih bitna je odlika vjernika. Bilo s kim i bilo u kom periodu živio, vjernik je dužan pozivati ljude na moral, kojim je Allah, dž. š., zadovoljan, i da ih podsjeća na Dan polaganja računa, koji se bliži. Tom prilikom on od ljudi ne očekuje nikakvu nagradu; on samo svoju obavezu želi izvršiti na najbolji način i time postići Allahovo zadovoljstvo.

Pozivajući na pokornost Allahu, dž. š., svoj narod je opomenuo bolnom patnjom
Kao i ostali pejgamberi, i Hud, a. s., je rekao svome narodu da se klanja jedino Allahu, dž. š.; u protivnom, boji se da će biti izloženi mukama:
I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao – a bilo je i prije njega i poslije njega poslanika: “Klanjajte se samo Allahu, ja, zaista, strahujem da ćete biti u mukama na Velikome danu!” (Al-Ahkaf, 21)
Pored toga, podsjetio ih je i na prolaznost onoga čemu pridaju važnost na ovom svijetu. Poziv, koji je u ovom kontekstu Hud, a. s., uputio svome narodu, na slijedeći se način navodi u Kur’anu:
“Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući, i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti?” (Aš-Šu’ara’, 128-129)
Poslije toga je, isto tako, svoj narod podsjetio na strah od Allaha, dž. š., da izvršavaju Njegove naredbe i da se nasilnički ne odnose prema drugima, a ako tako budu radili, upozorio ih je da će zbog toga doživjeti velike patnje:
“…a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici? Bojte se Allaha i meni budite poslušni! Bojte se onoga koji vam daruje ono što znate: daruje vam stoku i sinove, i bašče i izvore. Ja se, doista, bojim, za vas na Velikom danu patnje!” (Aš-Šu’ara’, 130-135)

Hud, a. s., je svoj narod podsjetio na blagodati kojima ih je Allah, dž. š., obdario
Kao što se saopćava u 18. ajetu sure An-Nahl, toliko je mnogo Allahovih blagodati kojima je obdario čovjeka da ih je nemoguće samo pobrojati. Međutim, mnogi ljudi zaboravljaju da je Allah, dž. š., Taj koji daje te blagodati i da Mu se treba zahvaljivati na tome. Ne razmišljaju čak ni o tome da ih, kad god to poželi, On može i uzeti. Zbog toga su narod kojem su poslani pejgamberi podsjećali na okretanje ka Allahu, dž. š., da je Njegova blagodat sve ono što posjeduju i da Mu se na tome treba zahvaljivati. Hud, a. s., je također svoj narod podsjetio na Allahove blagodati koje uživaju i pozvao ih da se boje Njegove kazne:
“Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio; to što ste krupna rasta – Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono što budete željeli.” (Al-A’raf, 69)
Osim toga, Hud, a. s., je svoj narod pozvao da od Allaha, dž. š., traži oprost, a obavijestio ih je da će im, ako se pokaju i predaju Allahu, dž. š., On, zauzvrat, povećati blagodati koje uživaju:
“O, narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!” (Hud, 52)

Hud, a. s., je upozorio svoj narod da ne budu od neznalica
Jedan od termina koji se spominju u Kur’anu je i termin džahil, koji ilustrira one koji ne znaju vjeru, odnosno one koji žive daleko od vjere. Dakle, primjera radi, čovjek može biti visoko obrazovan, ali ako on ne priznaje Allaha, dž. š., ako ne zna Njegovu Knjigu i ne primjenjuje je, on je, prema Kur’anu, džahil. Čovjek, ako i posjeduje veliko znanje, ali ako ne razmišlja o tome ko je i zašto je stvoren, ako ne priznaje svoga Stvoritelja i, zbog toga, ne izvršava ono što Stvoritelj zahtijeva od njega, onda je on među džahilima.
Kada se upitaju, ti ljudi u većini slučajeva govore da slijede vjeru. Međutim, vjera na koju oni aludiraju nije ništa drugo do jedna džahilska vjera kojoj su se podučili principom ”čula-kazala”. Ova vjera neka nikakve veze sa Allahovom Knjigom.
Kao što se saopćava u kur’anskim kazivanjima, pejgamberi su, tokom povijesti, istinsku vjeru objašnjavali upravo ovakvim zajednicama. Međutim, iako su svjesno vidjeli Pravi Put, većina ovih zajednica se oholila zbog naznanja u kome su se nalazili. Unatoč svim upozorenjima, nastavili su, izuzev male manjine, braniti svoju zabludjelu vjeru.
Narod Huda, a. s., je, isto tako, odbijao napustiti džahilski sistem i krenuti putem pejgambera. Zbog toga je Hud, a. s., sasvim otvoreno podsjetio svoj narod da se nalazi u džahiluku (neznanju):
“Samo Allah zna kad će to biti!” – on bi govorio – “ja vam kazujem ono što mi se objavljuje, a vi ste, vidim, narod u neznanju ogrezao.” (Al-Ahkaf, 23)

Nevjernicima svog naroda Hud, a. s., je saopćio da ih se ne boji i da se oslanja na Allaha, dž. š.
Unatoč svim pozivima, narod se opirao Hudu, a. s.; nisu pristajali krenuti putem na koji je on pozivao. Kao što su to tokom povijesti činili svi nevjernici, i oni su od svog pejgambera tražili mudžizu (čudo), inače, rekli su, neće vjerovati:
“O, Hude,”- govorili su oni – “nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo.” (Hud, 53)
Na to im je Hud, a. s., saopćio da je daleko od onoga što oni Allahu, dž. š., ravnim smatraju i da se ne boji smicalica i lukavstava koja pripremaju protiv njega:
…”Ja pozivam Allaha za svjedoka” – reče on – “a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte!” (Hud, 54-55)
Kao Allahov pejgamber, Hud, a. s., je znao da je sve Allah, dž. š., stvorio i da će štititi svoje iskrene robove. Zato je, siguran u osujećenje smicalica i neosnovanih optužbi, na slijedeći način isticao svoju pouzdanost u Allaha, dž. š.:
“Ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema nijednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.!” (Hud, 56)
Izvor : knjiga kazivanja o vjerovjesnicima
Obradio i pripremio : Amir Beširević
www.novihorizonti