Kako je nana istjerala džinne iz nemuslimana

Učio sam neki dan rukju jednom nemuslimanu, pa želim sa vama podijeliti njegovu priču. On ima i vodi firmu koja se bavi kućnom njegom teško bolesnih ljudi, pa je njemu pripalo da se brine o teško bolesnom, nakon auto udesa nepokretnom, dvadesettrogodišnjem mladiću, inače Turčinu.

Piše: hfz. Fuad Abdullah Seferagić

Pored ustaljene njege, govori mi on, zamolila ga nana od mladića, da ga svaki put pred spavanje namaže sa mirišljavom vodom od jasmina u koju je nana usula zehru miska i na sve to “naučila” Jasin i kratka sureta i pokoju dovu, “da joj d’jete” ozdravi!…

Govori ovaj nemusliman dalje, kako mu je to s početka bilo dosadno i “gonilo” ga na zijevanje nekoliko prvih dana i bilo mu “muka u želudcu”, da bi nakon jedne hefte postao opušten i smireno bi zaspao u fotelji, skoro se ne budeći po svu noć, a nana bi za svoje unuče učila iz Kur’ana Jasine i Jasine… Nakon dva mjeseca, kaže mi, osjećao sam se “kao nov” i znao sam da je to imalo veze sa naninim učenjem i mirisnom vodom, s kojom ne bih potrao samo bolesnog mladića, već i svoje ruke, lice i vrat.

Konačno, postao je znatiželjan šta je to Jasin i Kur’an i pretraživao po internetu o tome i raspitivao se kod radnih kolega muslimana! Neko od njih mu je preporučio mene i da mu proučim rukju. Nakon jedne rukje nije imao posebne reakcije pa sam mu, u daljem dijalogu, rekao da mu je nana išćerala džine iz njega i da razmisli o Islamu koji ne treba njega, već on Islam!