MOJ MUŽ NEMA POTREBU ZA MNOM, ŠTA DA RADIM?

Pitanje

Imam pitanje za koje mi je potreban savjet, pošto više ne znam šta da radim..

Udata sam već punih 5 godina, elhamdulillah za vjernika koji je dosljedan u svemu što o vjeri nauči, elhamdulillah klanja, posti, bio je na hadžu i insan bi samo poželio da je karaktera kakav je on. Sada smo kako kažu u najljepšim godinama u tridesetim. Prije braka smo imali šerijatsku vezu, narod vidi u nama ljep brak i sama sam takav brak uvijek željela. Hvala Allahu i ja sam vjernica, koja se trudi da što bolje ugodi svima okolo, ponajviše suprugu, mada ne uspjevam uvijek naravno jer šejtan radi svoj posao, unosi svoje spletke. Naravno kao svi imam i ja mahane pa se uvijek trudim biti bolja. Živimo u svom stanu, suprug ima redovan posao, dobra plata, lijep auto, roditelje obilazi svaki drugi treći dan, sve elhamdulillah..

Nemam šta prigovoriti, kako su žene za vrijeme Poslanika s.a.w.s. postavljale pitanja o bračnim obavezama imam i ja takvo pitanje.

Muž nema potrebe kod mene, nema želje za mnom u vidu bračnog odnosa. Od samog početka braka već i na samu bračnu noć ja sam ta koja pravi inicijativu, mada sam isprva pokazala strah jer sam se jednostavno bojala, dočim sam vidjela da se ne približava, pravim prvi potez. Pokušavala sam svim načinima, najviše dozvoljenim ukrašavanjem, molbom, razgovorom da to meni treba, dočekivanjem dobrodošlicom sa posla, vesela i sređena pred vratima, šalom, nekad i plačem, na kraju i dovom Allahu swt da mu poveća želju za tim, jer ga mnogo volim, a znam da i on mene. Puno puta bih pronašla kakav tekst gdje opisuje kako se Poslanik saws odnosio prema Aiši r.a. i ostalim ženama r.a. kako bih mu možda i na taj način pokazala šta žena i dandanas trebam, ali sve bezuspješno. Jednostavno osjetim hlad kad smo u istoj sobi, a u meni je uvijek želja da mi priđe, pomiluje ili kaže nešto lijepo. Ali uvijek je važniji razlog, ili treba da se naspava radi posla, ili mora da pogleda poštu na internetu, ili da pročita kakav poučan tekst, da ode kod svojih ili da primamo goste.

Očajna sam, padam u depresije više ne znam i nemam želje da se trudim, 5 godina ipak nije malo. Djece još nemamo jer ne mogu zatrudnit, a ne znam kako bih još sa tom obavezom. Vrlo često bih mu rekla nek me ostavi i traži sebi drugu ako više ne osjeća želju za mnom, najviše je to bilo u ljutnji i nikada iskreno, ali sam neku noć zamolila Allaha da mi podari boljeg supruga, pa sada već ozbiljno razmišljam o razvodu jer sam već počela razmišljati o haram stvarima, koja bi me izvela iz vjere.

Najgore je to što ne osjećam da sam u braku jer suprug me rijetko kad i dotakne Ja sam zahvalna Allahu što imamo mir u kući i ne želim da izpadnem nezahvalna, ali zar nije smisao braka da se može bračni odnos održavat na halal način? A ja više nemam strpljenja jer osjećam sve veću prazninu u duši često sam odbijena, osjetim se poniženom i povrijeđenom, i to samo ide dublje i dublje.

Ne osjecam se više ženom, nego samo nekim robotom, koji obavlja dužnosti (pranje, čišćenje, kuhanje, obilazak rodbine i sl.) znam da nisam idealna žena, ali znam i to da se trudim, čuvam obraz svome mužu ali takav odnos prema bračnoj obavezi nije normalan. Da li je u takvom slučaju dozvoljeno otići psihologu ili na neko bračno savjetovanje (nemuslimanima)? Naš hodža nam je nekoliko puta pomogao savjetima, ali me stid o tome pricati njemu a muž to ne bi uradio. Često bih mu rekla da odemo hodži u Bosnu da nam uči rukju, možda ima šta na tome, ali uvijek kaže da ima i drugih načina da se takvo šta otkloni (ne misleći na haram nego halal). Znam da je to Allahovo iskušenje, ali ja više ne mogu da izdržim, nisam više vesela osoba, puno plačem, što narušava već i moje zdravlje, nervozna sam i pod stresom i ne mogu se koncentrisat na druge stvari.

Da li mogu ja da prekinem brak? Navikla sam na njega, jer pazimo jedno na drugo, održava me i sve to, i kad pomislim da se razvedem strah me pomisli da ću biti sama, ipak je teže naći supruga razvedenoj ženi u ovom kraju. Molim vas za opširan savjet jer se bojim da ću otići u haram i molim za takav savjet da ga mogu i njemu proslijedit. Da li je dozvoljeno u takvoj situaciji da se sama zadovoljim?

Odgovor
Zadnja stvar o kojoj trebate razmišljati jeste razvod braka, koji je Bogu najomraženije dozvoljeno djelo. Zato Vam savjetujemo da budete strpljivi sa Vašim mužem. Razgovarajte s njim o tom problemu koji i nije možda tako velik kako Vama izgleda u prvi mah. Možete se konsultirati i s psihologom. Možda postoji objektivan, a možda i subjektivan razlog tog relativno rijetkog prisnijeg odnosa među vama. Možda je on jednostavno takav tip čovjeka. Sigurno je da velik broj ako ne i svi brakovi prije ili kasnije zapadnu u iste ili slične probleme. Puno je brakova s mnogo težim i većim problemima. Idealni brakovi su rijetki ako ih uopće i ima. Čak i ako biste se razveli i pokušali sklopiti novi brak, nema garancije da će novi brak biti bolji. Može biti bolji, a može biti i gori. Zato čuvajte vaš brak i nastojte popraviti stanje koliko je to moguće. Vaš muž vjerovatno ne osjeća ono što Vi osjećate kao svoj problem koji može ugroziti vaš brak i Vaše psihičko stanje. Najbolje je da s njim o tome otvoreno razgovarate i ukažete mu na Vaše potrebe i očekivanja.

Neka vam je Allah na pomoći da nađete najbolje rješenje. Čarobnih rješenja nema. Uz trud, napor, dobru volju, ljubav i prije svega uz Božiju pomoć, stanje će se popraviti. To je samo jedno iskušenje koje će proći.

na pitanje odgovorio: fetva-i-emin prof dr Enes Ljevaković

rijaset.ba