MRTVI NAS ZOVU… DA LI SE ODAZIVAMO?

Svi imamo nekog ko je preselio na bolji svijet: otac, mati,nana, brat sestra, prijatelj.

Samim sjećanjem na njih sve insana zaboli, osjeti tugu i težinu rastanka. Dali ih se sjećamo, a kako bi ih mogli zaboraviti kad ih toliko volimo? Ali čime pokazasmo tu svu ljubav koju osjećamo i o kojoj pričamo??? Koliko često ih se sjetimo, onda kad čujemo da je neko umro?

KAKO IH SE SJETIMO?

Enes, radijallahu anhu pripovijeda: Pronesena je jedna dženaza i ljudi su se o njoj lijepo izrazili, pa je Allahov Poslanik, sallallahu “˜alejhi ve selleme, rekao: “˜Vedžebet. “˜ Potom je pronesena druga, pa su se ljudi o njoj ružno izrazili, a Poslanik, s.a.v.s., ponovo je rekao: ‘Vedžebet. “˜ Omer b. el-Hattab, r.a., tada reče: “˜Šta znači Vedžebet?’, a Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, odgovori: “˜O prvom ste se izrazili lijepo, pa zaslužuje Džennet, a o drugom ste se izrazili ružno, pa zaslužuje vatru (Džehennem). Vi ste Allahovi svjedoci na zemlji. “

(mutefekun alejhi)

MRTVI NAS ZOVU, PA DALI SE ODAZIVAMO

Zamislimo da smo mi na njihovom mjestu, šta bi nam trebalo i šta bi tražili od naših voljenih?

MRTVI NAS ZOVU, TRAŽE DOVU , SADAKU DA ZA NJIH UDIJELIMO, NEKI HAJRAT UČINIMO

Uzvišeni Allah kaže:” Oni koji poslije njih dolaze- govore: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla…” (el-Hashr 10 )

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je neki čovjek rekao Vjerovjesniku, salallahu alejhi ve sellem:” Moja majka je dušu ispustila iznenada, a da je ista progovorila smatram da bi sadaku učinila, pa hoće li ona imati nagradu ako ja sadaku za nju podijelim? “Hoće”, odgovori Vjerovjesnik, salallahu alejhi ve sellem.

Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ” Kada čovjek umre, prestaju mu se bilježiti njegova djela osim u tri slučaja: ako je iza sebe ostavio trajnu sadaku, znanje koje se koristi poslije njega i hairli dijete koje će upućivati dove za njega”. (Muslim)

MRTVIMA JE POTREBNA DOVA KAO STO JE POTREBNA BILJCI VODA

Abu Abdurrahman, Awf bin Malik priča: “Allahov Poslanik, sallallahu “˜alejhi ve selleme, klanjao je jednom dženazu, pa sam od dove koju je proučio zapamtio slijedeće riječi: ‘Gospodaru naš, oprosti mu, smiluj mu se, sačuvaj ga (kazne) i grijehe mu izbriši! Podari mu lijepo mjesto u Džennetu i kabur mu učini prostranim! Očisti ga vodom, snijegom i ledom (obaspi ga Svojom neizmjernom milošću) i učini ga od grijeha čistim, kao što očistiš bijelu odjeću od prljavšine (oprosti mu sve grijehe)! Zamijeni mu kuću boljom od njegove kuće, porodicu boljom od njegove porodice, ženu boljom od njegove! Uvedi ga u Džennet i sačuvaj ga od kaburskog azaba i (džehenemske) kazne!’”

Ravija veli: “Poželio sam (zbog ove dove) da sam ja taj mejit.”

MRTVI NAS ZOVU:” NE SPOMINJI ME PO LOŠEM, OTIŠAO SAM GOSPODARU SVOME”

Sjetimo se naših mrtvih u dovi, sjetimo ih se u svakom namazu, svakog jutra i večeri, sjetimo ih se kad vidimo nekog siromašnog, nekog kome je pomoć potrebna, kad vidimo prosca.

Nemojmo biti škrti čak i onda kad dijelimo sadaku pa da je dijelimo misleći samo na sebe, sjetimo se naših voljenih koji su otišli i čija djela su stala, OSIM DOVE I SADAKE…

Allahu, Gospodaru nas, molim Te oprosti svim mrtvim muslimanima i muslimankama i uvedi ih u dženneske baste a zaista si Ti Milostivi, Najmilostiviji. Molimo te da se sjećamo naših umrlih kao što bi voljeli da se nas sutra sjete