Mudre islamske izreke

Rekao je imam Malik: ” Kada se desi da laž bude dominirala nad istinom, onda je sigurno da će se pojaviti smutnja i nered na Zemlji.”
Hasan el-Basri je kazao: ” Neće čovjek ostvariti postojanost u povjerenju i emanetu dok mu jezik ne bude postojan u istini, a neće mu jezik biti postojan dok mu srce ne bude postojano.”
Veliki halifa Omer,r.a., je rekao: ” Pravednost je džennet za mazluma(kome je nepravda učinjena), a džehennem za zulumčara.”
Rekao je Ibrahim Havas: “Lijek za srce je petero: u učenju Kur´ana s razmišljanjem, u praznom stomaku, u noćnom namazu, u skrušenoj dovi u zoru i u druženju sa dobrim ljudima.”
“Grijesi su poput rana na tijelu koji često puta znaju biti i smrtonosne.”
“Onaj ko nije u stanju da ispravi svoje greške nemože sebi nikada nikakvo dobro priskrbiti.”
“Tvoje misli pripadaju tebi, ali tvoje rijeći pripadaju drugima.”
“Nije važno da požnaješ cijenu nečega,već da znaš njegovu stvarnu vrijednost.”
“Stražarevo spavanje je svijetiljka za lopova.”
Rekao je Fudajl ibn Ijad: “Dolazak na dunjaluk je lahak,ali je odlazak sa dunjaluka težak.”
Prenosi se da je Isa, a.s., rekao svojim učenicima: “Budite zadovoljni sa minimumom dunjaluka i sa cijelovitom i ispravnom vjerom,kao što su griješnici zadovoljni sa minimumom vjere i mnoštvom dunjalučkih blagodati.”(Mevariduz-Zam´an li durusiz zeman,Abdul-Aziz Muhammed Selman).
Poznati halifa iz dinastije Emevija Omer ibn Abdulaziz govorio je jednom prilikom o smrti i, između ostalog, rekao: ”Zaista se stanovnici kabura u svojim grobovima kaju zbog onoga što su propustili od dobrih dijela dok su bili živi, i zaista stanovnici dunjaluka čekaju smrt i nemilice upropaštavaju ono zbog čega se umrli kaju. Niti se mrtvi mogu vratiti na dunjaluk da nadoknade ono što su propustili, niti živi uzimaju pouku od onih koji su kabure nastanili iako ih ista sudbina čeka.”…
Halifa Abdulaziz ibn Mervan na samrti je naredio da mu se donesu ćefine u koje će biti zamotan nakon smrti. Kada su mu donijeli ćefine i stavili ih pored njega, rekao je: ”SubhanAllah, jeli ovo moguće da od dunjaluka i silnog bogastva koje sam posjedovao neću ponijeti ništa osim ova tri čaršava u koja će zamotati moje tijelo?!”
A onda je bolno uzdahnuo i dodao: ” Dunjaluče , usitinu si ti bijedan i ništavan! Tvoje mnoštvo se na kraju pretvori u pravu melenkost, a tvoja dužina postane simbol kratkoće i nestanka. Zaista su ljudi obmanuti tobom.”
Ko misli da mu je neko veći prijatelj od Allaha mala mu je spoznaja Allaha. Ko misli da mu je neko veći neprijatelj od njega samog, sasvim malo zna sebe.
Prošlo je ono vrijeme sa kojim smo se mogli igrati; sada je vrijeme koje se sa
nama igra.
Bio jednom jedan stari čovjek koji je svakog jutra šetao morskom plažom. Jednog dana je ugledao dječaka koji je pažljivo podigao nešto i bacio u more. Zovnuo ga je i rekao : “Dobro jutro dječače, šta radiš tu?” Dječak se uspravio i odgovorio : “Bacam zvijezde nazad u more. Oseka je, a i sunce prži. Ako to ne uradim umrijeće.” “Ali mladiću, da li je tebi jasno da se plaža kilometrima i kilometrima proteže. I posvuda leže morske zvijezde. Nemoguće je da ih sve spasiš i to što radiš nema nikakvog smisla.” Dječak je učtivo saslušao čovjeka, sagnuo se, podigao jednu zvijezdu i bacio je u more smiješeći se : “Ali za ovu zvijezdu ima smisla.”
Hasan el Basri:
“Jasan znak da je čovjek daleko od Allahove milosti i da ga je Allah napustio jeste njegovo bavljenje i zanimanje onim što ga se ne tiče”
Obrada: www.novihorizonti