Muhamed a.s. i siroče

Priča se da je Muhammed a.s. pošao u džamiju na Bajram namaz, pa vidio skupinu djece kako se veselo igraju, a jedno dijete samo sjedi i plače . Muhammed a.s. ga upita: – Šta je dijete? Zašto plačeš i ne igraš se sa ostalom djecom? Dijete, ne poznavaj ući Poslanika, reče: – Ostavi me čovječe ! Moj otac je poginuo u borbi slijedeći Allahova Poslanika, a moja mati se udala za drugog čovjeka. Taj mi je čovjek sve oduzeo i istjerao me iz kuće, pa sada nemam ni da jedem niti da pijem, nemam šta obući niti imam kuće u koju bih se sklonio preko noći. Još kad sam vidio da se druga djeca koja imaju svoje očeve ovako veselo igraju, a na njima nova bajramska odjeća, onda se moja žalost još više povećala.

Muhammed a.s. uze dij ete za ruku i reče mu: – Bi li volio da ti ja budem otac a Aiša mati? Da ti Fatima bude sestra, a Alija amidža? Bi li volio da ti Hasan i Husein budu braća? Dječak shvati da je taj čovjek Poslanik, pa veselo reče: – Kako da ne bih volio, o Allahov Poslaniče ! Muhammed a.s. odvede dijete kući, obukoše ga najljepše što su mogli, nahraniše ga i napoj iše, i dijete sito i radosno izađe među drugu djecu da se igra. Kada ga djeca vidješe onako vesela upitaše ga: – Kako to da si maloprije p’lakao, a sada si tako radostan? Dječak odgovori: – Bio sam gladan, pa sam se zasitio. Bio sam neobučen, a sada sam se lijepo obukao. Bio sam siroče, pa mi je sada Muhammed a.s. postao ocem, Aiša maj kom, a Hasan i Husein braćom! Kada to čuše djeca rekoše: – Kamo sreće da su i naši očevi poginuli u borbi prateći Allahovog Poslanika!

islamzivot