MUKABELA 17. džuz: Ajet kojeg slušamo na dženazi

Ajeti sura El-Enbija (Vjerovjesnici) i El-Hadždž čine 17. džuz

 

Sura Vjerovjesnici počinje sjećanjem na smrt i Sudnji dan. Upravo se u ovom ajetu nalazi (ponavlja) ajet, odnosno dio ajeta, kojeg često čujemo na dženazi: Kullu nefsin zaikatu-l-mewt… – Svaka duša/živo biće smrt će okusiti. Ovaj ajet možemo često naći na levhama. On je podsjetnik svakom čovjeku da bez obzira šta radio, koliko uživao, u kakvim blagodatima ili problemima bio, čeka ga smrt i nijedna osoba pa čak ni meleki pred Sudnji dan neće biti pošteđeni smrti. Neki pripadnici prvih, odabranih generacija su rekli: „Ko se ne bude prisjećao smrti zadesit će ga tri nesreće: odgađat će tevbu/pokajanje, neće biti zadovoljan sa onim što ima i bit će lijen u pokornosti svome Gospodaru.“ Poslanik, a.s., je jedne prilike kazao da su najpametniji  “oni koji se najviše sjećaju smrti i koji se za ono što je poslije nje najbolje pripremaju”.

Kada čovjek ne bi znao nijedan hadis ili ajet niti bilo šta od islama ovaj dio ajeta bi mu bio dovoljan, odnosno navika da se sjeća smrti. Zamislimo prilikom propuštanja namaza da pomislimo i iskreno razmislimo o smrti; prilikom gledanja u zabranjeno da pomislimo na smrt u tom stanju; prilikom ogovaranja da umremo, a ne zatražimo halala… Teško bi ikada počinili grijeh. Smrt, odnosno razmišljanje o smrti je uistinu jak savjetnik.

Ova sura nosi naziv Vjerovjesnici s obzirom da se spominje niz vjerovjesnika, jedan za drugim i u određenim slučajevima kratak osvrt na njihovu životnu priču. S obzirom da se nalazimo u toku Evropskog prvenstva kada pratimo ili već znamo detalje o fudbalerima, trenerima i klubovima pitajmo se koliko znamo vjerovjesnika nabrojati i njihovih životnih priča koje se spominju u Kur’anu. Oni se ne spominju tek tako, već se kazivanja o njima ponavljaju da bismo uzeli pouke iz njihovih života i sjećali ih se u životu u različitim situacijama.

Kao što sura Vjerovjesnici počinje sa sjećanjem na smrt i Sudnji dan te se sličnim ajetima završava tako i slijedeća sura Hadž počinje sjećanjem na smrt i Sudnji dan. Sura Hadž je jedina sura koja nosi naziv po islamskom šartu. Govoreći o hadžu, Allah govori o budućnosti hadža kada je islam bio u vrlo uskom geografskom poručju pa upoznaje Poslanika, a.s, i ashabe s kasnijim generacijama koje će biti daleko od Mekke i Medine riječima: „…dolazit će iz mjesta dalekih“. Zajedno s hadžom spominje se i kurban te poruka vjernicima da do Allaha neće stići meso kurbana već iskrena djela naša. U kontekstu kurbana na lijep način skrenimo pažnju onima koji kolju kurban: da ga kolju u ime Boga, a ne zato što je to tradicija, što mu je otac klao pa mora i on ili ga stid komšija pa mora klati, jer do Allaha će stići taj kurban samo ako je iskrena namjera, zaklan u ime Njegovo i radi Njegovog zadovoljstva.

U ovoj suri se nalazi jedan opis nevjernika kojeg se vjernici trebaju čuvati i opominjati jedni druge ovim ajetom, odnosno riječima da „nevjernici su, zaista, u beskrajnoj neslozi“ (53). Nesloga je rezultat šejtanskog djelovanja i osobina nevjernika, stoga čuvajmo se ove osobine kako u džamiji tako i na svakom drugom mjestu.

Također, kada čujemo da se neko „riješio“ jacije, „kutarisao“ kurbana, jedva abdestio… sjetimo se ajeta s kojim Allah završava ovu suru, a koji sadrži poruku: „On vas je izabrao i u vjeri vam ništa nije teško propisao…“