Nadijevanje stranih imena

Napomena: Ovaj članak uzima u obzir čisto šerijatsku dimenziju pitanja nadijevanja imena. Kulturno-povijesni aspekt koji ima nemjerljiv značaj za muslimane bošnjačke nacionalnosti nije razmatran, a on bi zahtijevao multidisciplinarni pristup ovom pitanju. No, samo da kažemo to da je ime jedan od oblika otimanja od asimilacije, i zato, davanje djetetu muslimanskog imena za nas ima veliki značaj.

Pitanje: Ja sam musliman nearap, iz Indije. Živim u Dani. Nakon silne želje Allah me je obdario djetetom. Zatim smo se u porodici razišli u pogledu nadijevanja imena. Neki od nas su željeli dati mu, u porodici tradicionalno, indijsko ime, a neki su odbili smatrajući da nije dozvoljeno dati djetetu ime ako to nije islamsko ime poznato kod muslimana, kao što su imena vjerovjesnika, ashaba, poznatih učenjaka i dobrih ljudi, te da je nadijevanje indijskog, stranog imena zabranjeno. Nesporazum među nama se zaoštrio tako da nam ne preostaje ništa drugo nego da se obratimo vama za mišljenje o ovom pitanju, koje je u skladu sa šerijatskim dokazima.

Odgovor: Hvala Allahu, neka je blagoslov i mir na Allahova poslanika. Islam nije odredio muslimanskoj porodici da svojoj djeci, muškoj ili ženskoj, daju određena imena, arapska ili nearapska, i to je prepušteno izboru porodice i njenom ukusu u skladu s određenim principima. Sa stajališta islama ti principi su:
1. Da ime bude lijepo, tako da ga ljudi ne smatraju ružnim, i da dijete ne negoduje zbog imena nakon što odraste i sazrije; da ne asocira na neku neprijatnost i pesimizam i da nema pogrdno značenje; da nije dato po osobi koja je poznata po griješenju i razvratu i sl. Poslanik, s.a.v.s., je zamjenjivao ružna imena lijepim, pa onaj kome bi npr. bilo ime “Mali” nazvao bi ga “Veliki”, a ženi kojoj bi bilo ime “Asija”(Značenje ovog imena je “neposlušna”) dao bi ime “Džemila”(Značenje ovog imena je “ljepotica”), itd.

2. Da ime ne izražava robovanje bilo kome osim Allahu, kao što su imena: Abdul-Kab (rob Kabe), Abdun-Nebijj (rob Vjerovjesnika), Abdul-Husejn (rob Husejnov) i sl. Ibn Hazm je zabilježio saglasnost učenjaka (idžma) u zabrani nadijevanja imena koje bi iskazivalo robovanje bilo čemu osim Allahu, sa izuzetkom imena Abdul Mutalib. Blisko ovome, a što je poznato kod nearapa, je nadijevanje imena kao što su: Gulam, Ahmed, Gulam Ali, Gulam Džejlani,(Riječ “Gulam” znači rob ili sluga. Kod nas nije praksa davanja imena kao “Gulam Ahmed” što znači “rob Ahmedov”, ali je prisutna kod muslimana u pojedinim dijelovima svijeta) itd.
3. Da ime ne asocira na gordost i oholost i uzdizanje čovjeka mimo Istine. U hadisu stoji: “Najponiženije ime kod Allaha na Dan stajanja (kijameh) je onoga čovjeka koji se naziva Kralj kraljeva (Vladar vladara), a samo je Allah Vladar (Melik). “(Bilježe ga Buharija, Muslim, Ebu-Davud, Tirmizija od Ebu-Hurejre.) Slično ovome je nadijevanje nekog od Allahovih lijepih imena koja samo Njemu pripadaju, kao npr. Er-Rahman, El-Muhejmin, El-Džebbar, El-Mutekebbir, El-Halik, EI-Bari’, itd. Isto tako imena koja nisu svojstvena samo Allahu, slavljen neka je On, ako su sa određenim članom (el) kao što su: El-Aziz, El-Hakim, El-Alijj, El-Halim, itd. Ako su ova imena bez određenog člana onda je to dozvoljeno, kao što su imena poznatih ashaba, Alija, Hakim, pa analogno tome i Aziz, Halim, Reuf, Kerim, Rešid, Hadi, Nafi, i njima slična.
4. Poželjno je nadijevanje imena poslanika, dobrih ljudi, i dobrih žena, radi produžavanja sjećanja na njih te sa željom njihovog slijeđenja. Isto tako poželjna su i ona imena kojima se izražava pokornost Allahu, dž.š. kao što stoji u hadisu: “Najdraža imena Allahu su Abdullah i Abdura-Rahman”(Bilježe ga: Muslim, Ebu Davud, Tirmizija, Ibn Madže, Ibn Omer.) a analogno tome i imena Abdul-Aziz, Abdul-Alim, Abdul-Halik, Abdul-Melik, Abdul-Vahid i dr.

5. Koliko je meni poznato nijedan islamski pravnik nije zabranio nadijevanje nearapskog imena ukoliko ono ima lijepo značenje u dotičnom jeziku. Muslimani su zadržali mnoga strana imena za muškarce i žene, nakon njihovog prihvatanja islama, uprkos činjenici da žive u arapskoj sredini. Najočiglednije je to kod Marije Kopćanke. majke Ibrahima b. en-Nebijja, alejhis-salatu ves-selam, koja je poznata po svom koptskom, egipatskom imenu. Onaj ko posmatra imena ashaba i onih koji su ih slijedili u dobru, vidi da njihova imena često znače neke biljke npr. Talha (banana), Seleme (vrsta drveta), Hanzala (gorka tikvica). Ili imena koja znače životinjsku vrstu kao npr. Esed (lav), Fehd (leopard), Hejsem (mladi orao), Sakr (soko). Ili imena nežive prirode ili uopće stvari iz prirode kao: Bahr (more), Džebel (brdo), Sahr (stijena) itd. Ili imaju značenje koje je izvedeno kao što su imena: Amir, Salim, Amr, Seid, Fatima, Aiša, Safija i Mejmuna. Ili imena prethodnika, kao vjerovjesnika, dobrih ljudi i žena, npr.: Ibrahim, Ismail, Jusuf, Musa, Merjem. U skladu sa prethodnim principima dozvoljeno je muslimanu da svome djetetu, sinu ili kćeri da ime bilo ono arapsko ili nearapsko.

Izvor: “Savremene fetve”, dr. Jusuf El-Karadavi