NANA UREKLA UNUČE

Danas su mi mladi roditelji doveli svoje dijete od oko osam godina; dijete mašaallah lijepo i stasito ali ne priča od svoje druge godine.
Helem, majka od oca, djetetova nana je tražila od sina da pomogne svoju braću na Kosovu. Sin se usprotivio majci tvrdeći da on već godinama, non stop, pomaže braću i da su oni lezihljebovići koji nikako da prekinu pupčanu vrpcu između sebe i majke, nikad da odrastu i da zapnu svojim rukama već samo puno pričaju a ništa ne rade, da on i sam sada ima familiju, troje djece i hanumu te da ne može biti “dežurni magarac” svoje velike familije. Majka se ljutnula i svoje unuče od dvije godine, dakle sinovo dijete koje se upravo u tom momentu između njih dvoje igralo, gurne u sinovo naručje rekavši:
– Eto, ako moji sinovi (njegova braća) samo pričaju (mlate praznu slamu), da Bog da tvoj nikad ne pričao!
SubhanAllah, dragi brate i sestro koji čitate o ovom događaju, to dijete zaista od tog dana, evo vec nekoliko godina više nikako nije progovorilo. Allahu ekber!
Učio sam ocu i majci rukju, pa ubrzo ocu išaretio da sjedne učeći dalje majci koja je imala vidne reakcije i na kraju se srušila. Otac, okupan suzama, je grlio svoga sina koji je, kako su kasnije rekli, bio neobično miran. Od ove scene su i meni, dok sam učio, udarile suze. Kasnije su mi jos rekli da su im iza ovog slučaja, nekako iza porođaja, na Ahiret preselili sinovi blizanci.
SubhanAllah! Koliko zla može nanijeti zla duša ili sihr i koliko bola mogu podnijeti srca roditelja!?
Insan more izdurati što kamen ne mere!
Nakon rukje sam ih posavjetovao da se vrate svome Gospodaru i potraže utočište u Njegovom “okrilju” tako što će redovno i istrajno činiti ibadet, obavljati namaz…
Dragi brate i sestro, čuvajmo svoj jezik i svoje srce od podlih želja, obuzdajmo svoju dušu i pokorimo se Gospodaru svih duša kako ne bismo nekom nanijeli zlo ili bol, namjerno ili da to nikako i ne znamo. Amin!
I na kraju, uputimo dovu Onom Koji ih Čuje i odaziva im se, da izliječi ovog zlatnog dječaka i sve bolesne! Amin!
HasbunaLLahu wa ni’mel wekīl,
ni’mel mawlâ wa ni’men-nasîr!
Fuad Abdullah Seferagić