OVA DOVA JE LIJEK ZA SVAKU TUGU I BRIGU?

Nastavnik kazuje: „Jedne sam prilike zadao svojim malim učenicima zadatak da nacrtaju sliku proljeća.Svi su nacrtali cvijeće, drveće, rijeke, ptice, izuzev jedne djevojčice koja ja nacrtala sliku Kur’ana. Upitao sam je zašto je nacrtala baš odabrala da nacrta Kur’an, a od njenog čistog i iskrenog odgovora su mi potekle suze…
„Kur’an je PROLJEĆE moga srca, tome me je moja mama naučila…svake noći učim dovu da mi dragi Allah učini Kur’an proljećem srca, svjetlom prsa, izlazom iz brige i tuge…
MašaAllah! Kakav divan primjer odgojenog evlada i njegove čestite majke…poput plemenite voćke koja svoja miris i plodove širi svuda unaokolo, tako i iz čestite porodice izlaze i hajirli djeca, ponos oka roditelja svojih…

_______________________________________

ZNATE LI DA JE OVA DOVA KOJU JE SPOMENULA DJEVOJČICA I LIJEK ZA SVAKU BRIGU I NEVOLJU?

Od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nikada nijedan vjernik neće reći ove riječi kada ga pogodi briga ili žalost: Allahumme inni ‘abduke, ibn ‘abdike, ibnu emetike, nasijeti bi jedike, madin fijje hukmuke, ‘adlun fijje kadauke, eseluke bi kulli ismin huve leke semmejte bihi nefseke ev enzeltehu fi Kitabike ev ‘allemtehu ehaden min halkike ev iste’serte bihi fil-‘ilmil-gajbi indeke, en tedž ‘alel-Kur’ane rebi’a kalbi ve nure sadri ve dželae huzni ve zehabe hemmi! (Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nada mnom se sprovode propisi, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao ili ih u Svojoj Knjizi objavio, ili ih nekom od Svojih stvorenja saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivo, prizivam Te da mi Kur’an učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i otklanjanjem briga mojih), a da Allah neće odagnati njegovu brigu i umjesto žalosti podariti mu radost.”

Prisutni ashabi su upitali: „Allahov Poslaniče! Je li neophodno da naučimo ove riječi?!“ Odgovorio je: „Svakako! Neophodno je da svaki onaj koji ih čuje, da ih i nauči!“(Sahih: Ahmed, 3704, 4306)

Za Sebil.eu piše: Nedim Botić