Ove probleme prolaze svi Bosanci iz dijaspore…

Mujo B. je jedan od stotinu hiljada Bosanca koji žive širom svijeta. Mujo je “privremeno nastanjen” u Zapadnoj Evropi, dobio je državljanstvo zemlje u kojoj živi, ali to mu je uvjek u drugom planu. On je bio i ostao pravi Bosanac.

Kako se približava godišnji odmor i djeci raspust, kod Muje B. i njegove supruge Aide raste entuzjazam, jedva čekaju u Bosnu. Jednsotavno sve su poželili.

I konačno je kucnuo čas, sve stvari spakovane , djeca spremna, i Mujo i Aida B. kreću dugim autobanom za Bosnu. U toku putovanja pričaju šta su poželjeli, kako nigdje nije kao u Bosni, spominju sebi drage ljude i jedva čekaju da dođu.

Približava se BiH granica, gužva je, ali Mujo i Aida sve uz osmjeh podnose, ne dozvoljavaju da im ista pokvari dolazak u Bosnu.

Nakon pređene granice, još je malo do Mujine i Aidine kuce, koju su prije dvije godine izgradili, u nju su uložili 70000 eura, sve je sređeno do najsavršenijih detalja.Kako bi kuca ostala u najboljem stanju Mujo nije žalio pare, pa je rodjaka Kemu zamolio da mu pazi na kucu, plaća ga 150€ mjesecno.

Dok o kuci pričaju, Muju zaustavlja bh policija. Nigdje iz Zapadne Evrope do Bosne nisu sreli policajca, ali ovdje ih čeka patrola. Prilazi policajac kaže Muji da je brzo vozio. Mujo objašnjava da poželio kuću i familiju pa žuri. Međutim nista, nema oprosta, Mujo je morao dati mito policiji u vrijednosti 50€.

Ali nema veze put ide dalje, još malo je do njihove lijepe kuće.

Konačno stizu, Aida brzo izlazi, djecu budi, otvara vrata kuce, kad iznenađenje, čuje se vlaga, Aidi ništa nije jasno, dok nije upalila svjetlo. Imala je i šta vidjeti, posljedice poplave koja je nastala nakon što su cijevi smrzle, a potom i pukle, cijevi nisu sanirane, te je nastala velika šteta. Pod, dio namještaja, dizajnerski tepisi, sve je uništeno, a zidovi su puni vlage.

Mujo je odmah pozvao Kemu da ga pita šta je bilo. Ali Kemo umjesto da osjeća krivicu, počeo je vikati, ne mogu ja sve vidjeti za 150€, ne plaćaš ti mene 500€ pa da mogu sve nadgledati, ja moram i raditi, nisi zadovoljan što sam ti kuću sačuvao, sve kuće “dijasporaca” u ovom mjestu su opljačkane osim tvoje.

Nakon ovakvog nastupa Keme, Mujo mu je platio što je imao dužan i raskinuo je saradnju sa njim, bez obzira što su amidžići.

Nakon što su iznijeli stvari Aida uze telefon da nazove svoju rodbinu. I ovdje je Aida doživjela iznenađenje, dok je pričala svojima o poplavi u kuci, oni joj počeše nabrajati kako treba darovati mladu od svog tečića, kako joj je rođak dobio dijete, a i to treba darovati… Ubrzo je Aida spustila slušalicu.

Ujutro je Mujo ustao i počeo iznositi stvari, kad ga srete predsjednik Mjesne zajednice, kaže treba mu dati 500€ za neki put, jer su se u MZ dogovorili, da nezaposleni mještani daju po 100 maraka, zaposleni po 500 maraka a “Dijasporci” po 500€, ljut Mujo poče galamiti… Kaže nije problem platit ću, ali nisam ja bankomat, pa da dajemo koliko kome treba novca…

Helem, Mujo umjesto da se odmara, počeo je da traži majstore da mu promjene parket i da poprave kupatilo… Jedan dolazi kaže, hoće 6000€ sa materijalom, drugi 7000€, treći je tražio 4500€, Mujo umoran od svega pristane i ako cijena nije realna, previsoka je, ali nek se završi.

Majstor kaže doći će tek za 5 dana… Prošlo je 7 dana, Mujo zove majstora da ga pita zašto nije došao, a ovaj odgovara, da se ne može uklopiti u cijenu, da ima još posla na ovom mjestu gdje radi… Muji pukne film i sam ode kupovati materijal i počne raditi, jer ima iskustva na građevini…

Malo po malo dani prolaze, odmor je gotovo pri kraju, Aidu zove njena rodbina treba darovati mladu i prinovu… Kažu tetke i dajdža se ljute…

Aida sva ljuta počne pripremati poklone i pare, a onda nastaje novi problem, djeca im nisu zadovoljna, kažu da im je propao raspust jer su samo bili oko kuce i sa nekim starim ženama i rođacima, kako više ne žele u Bosnu jer im je dosadno… Muji i Aidi se cijepa srce… Znaju da su djeca u pravu ali šta uraditi…

Nakon što je odmor završen radno, i koferi spakovani Mujo i Aida kreću nazad, do Hrvatske ne razmišljaju ni o čemu, od Hrvatske do Slovenije razmišljaju o poslu i neplaćenim računima koji ih čekaju, a kad prođu Sloveniju opet počinju rzmišljati o Bosni i o povratku…

Ovo je klasična priča naših ljudi, Bosanaca, koji žive širom svijeta, a koji neizmjerno vole Bosnu. Možda bismo i mi trebali imati više razumijevanja prema njima jer oni mnogo vole i pomažu svoju rodbinu, prijatelje i općenito Bosnu i Hercegovinu.