PET SAVJETA KOJE JE DŽEBRAIL REKAO NAŠEM POSLANIKU S.A.W.S.

Sehl b. Sa‘d es-Saidi, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Došao mi je Džibril i rekao: ‘O Muhammede! Živi koliko hoćeš, ali znaj da ćeš sigurno umrijeti! I voli koga hoćeš, ali znaj da ćeš se sigurno rastaviti od njega! I radi što god hoćeš, ali znaj da ćeš za to biti pitan! I znaj da je ugled i počast vjernika u njegovom noćnom namazu, dok je njegov ponos u njegovoj neovisnosti od ljudi.’”[1]

U ovom veličanstvenom hadisu spominje se dolazak meleka Džibrila da posavjetuje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov ummet sa pet izuzetno vrijednih i potrebnih savjeta, pa kaže u prvom savjetu: “O Muhammede! Živi koliko hoćeš, ali znaj da ćeš sigurno umrijeti!” Allahov robe, živi koliko hoćeš! Možeš doživjeti osamdeset, devedeset godina, i šta onda?! “Znaj da ćeš sigurno umrijeti!” Svi smo mi smrtnici i svi ćemo umrijeti. Uzvišeni Allah rekao je:“Svaki narod ima svoj edžel (smrt, kraj), i kada im dođe smrt, neće je moći ni za tren jedan odložiti, a ni ubrzati!”[2]

Stoga bi svaki onaj koji će sigurno umrijeti, onaj kome će zemlja biti postelja, a crvi prijatelji, onaj kome će kabur biti mjesto boravka do ponovnog proživljenja, a Džennet ili Džehennem mjesto vječnog boravka, svaki ovakav trebao bi da zna da njegov život na dunjaluku neće imati nikakvu vrijednost ne bude li se na njemu pripremao za ahiret. Kako da nam život na dunjaluku bude koristan? U samom savjetu je preporuka. Na kraju savjeta spominje se smrt, pa u tom svom životu. ma koliko ga živjeli. često se prisjećajmo smrti, pa ćemo svoj život i iskoristiti na najbolji mogući način. Stoga, braćo muslimani i sestre muslimanke, sjećajmo se ovih trenutaka, razmišljajmo o njima! U hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Često se prisjećajte onoga što prekida sve slasti!”[3], tj. prisjećajte se smrti. Tako vam Allaha, šta ćemo to od dunjaluka voljeti, kakav će nas to posao zaokupirati i odvratiti od pokornosti Uzvišenom Allahu budemo li se prisjećali smrti i susreta s Allahom, subhanehu ve te‘ala?! Bilježi Ibn Madže od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: “Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u skupini od deset ljudi, ja sam bio deseti, pa je jedan od ensarija upitao: ‘Allahov Poslaniče, koji je to najpametniji i najplemenitiji čovjek?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: “Oni koji se najviše prisjećaju smrti i koji se najbolje pripremaju za nju, to su najpametniji ljudi!’…”[4]

Jedan od uglednika upitao je Ebu Hazima Selemu b. Dinara, rahimehullahu te‘ala: “Šta nam je pa preziremo sjećanje na smrt?” Ebu Hazim mu reče: “Prezirete smrt zbog svog vezivanja za dunjaluk, zbog veličanja dunjaluka u vašim očima i vašim srcima! Neprestano vam je dunjaluk pred očima, pa kako da volite smrt?! Kako da volite rastanak s dunjalukom kada neprestano samo o njemu razmišljate?! Kada biste pred svoje oči postavili ahiret, stalno razmišljali o njemu i pripremali se za njega, zasigurno ne biste prezirali smrt, već biste je priželjkivali kako biste se što prije susreli sa ahiretom o kojem stalno razmišljate.”

Drugi savjet jesu riječi Džibrila, alejhis-selam: “I voli koga hoćeš, ali znaj da ćeš se sigurno rastaviti od njega!” Čovjek po svojoj prirodi voli svoje roditelje, svoju suprugu i svoju djecu, voli svoje prijatelje, međutim, znajmo dobro, da će svaka ljubav na dunjaluku prestati, svaka veza na dunjaluku se pokidati. Naprotiv, sve te dunjalučke ljubavi i veze sutra na Sudnjem danu pretvorit će se u neprijateljske veze, osim veza i ljubavi koje su se uspostavljale radi Uzvišenog Allaha, kako i kaže Svevišnji Allah: “Prijatelji će toga Dana postati jedni drugima neprijatelji, osim bogobojaznih!”[5]

Stoga, braćo muslimani i sestre muslimanke, vjernik mora biti pronicljiv, mora uspostavljati veze i pružati ljubavi od kojih će imati koristi na ahiretu, u Danu velikog straha kada imetak i potomstvo neće ništa vrijediti, onoga Dana kada ćemo biti poredani u saffove i izloženi pred svojim Gospodarom. Zato, blago li se onome koji bude volio Kur’an! Blago li se onome čije srce bude vezano za džamije! Blago li se onome koji bude volio skupove na kojima se spominje Allah i Allahova vjera! Blago li se onome ko bude volio svoga brata iskreno radi Uzvišenog Allaha i i ni zbog čega drugog! Doista, samo od ovakvih ljubavi imat će koristi i na dunjaluku i na ahiretu nakon kojeg više nema povratka.

Treći savjet Džibrila, alejhis-selam, jesu riječi: “I radi što god hoćeš, ali znaj da ćeš za to biti pitan!” Kažemo svima onima koji upražnjavaju grijehe na svakom koraku: “Radite što god hoćete, ali znajte da ćete biti obračunavani i pitani za svoja djela.” Onima koji su se zavjetovali i koji ustrajavaju u širenju nereda i nemorala na Zemlji, svima njima kažemo: “Radite što god hoćete, ali znajte da ćete za svoja djela biti pitani!” Onima koji se bore protiv islama, koji su naoštrili svoja pera i navlažili svoje jezike da bi odvraćali od Allahove vjere i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svima njima kažemo: “Radite što god hoćete, za svoja djela sigurno ćete biti pitani!” Također, kažemo i vjernicima koji svoje vrijeme provode u ibadetu, u širenju Allahove vjere, podučavanju ljudi dobru, suzbijanju zla, razdvajanju istine od laži, i njima kažemo: “Radite, bit ćete pitani i obračunavani za svoja djela i, ako Bog da, nagrađeni.” Uzvišeni Allah ne čini nasilje Svojim robovima!

U četvrtom savjetu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom ummetu, Džibril, alejhis-selam, poručuje: “I znaj da je ugled i počast vjernika u njegovom noćnom namazu.” Ovaj ugled, poseban položaj, ne mogu postići osim oni čiji se bokovi lišavaju postelja, pa ustaju da dozivaju svoga Gospodara iz straha i nade. Pogledajmo kako Uzvišeni Allah za noćni namaz kaže da je ugled i čast za vjernika. Zatim, uporedimo s tim ono što danas svi ljudi, pa i muslimani, smatraju ugledom i počasti, pogledajmo čime se to oni danas hvališu. Zar nema danas muslimana da se hvališu i ponose zabranjenim vezama s tuđim ženama? Zar nema danas muslimana koji se hvališu svojim porijeklima, porodicama, djedovima i precima, a od djela imaju samo harame? Zar nema danas muslimana koji se hvališu svojim imetkom, poslovanjem, firmama, položajima i funkcijama, a njihova noga još uvijek nije prekoračila džamijski prag? Ali, budući da je vjernikov ugled kod Allaha u njegovom noćnom namazu, zbog toga ga ne može ni obavljati onaj koji upražnjava grijehe. Noćni namaz ne može obavljati osim onaj koji svoju dušu očisti, svoj jezik ustegne od svega što srdi Uzvišenog Allaha i bude istinski Allahov rob u svakom vremenu i na svakom mjestu. Jedan čovjek se požalio Ibrahimu b. Edhemu kako ne može ustati noću i klanjati, pa mu je Ibrahim rekao: “Ne griješi prema svome Gospodaru danju pa će te On postaviti pred Sebe noću, jer je noćni namaz počast koju ne može zadobiti onaj koji griješi prema Allahu.” Ono što bi nas trebalo podstaknuti da krenemo ka izgradnji svog istinskog ugleda jesu i brojni šerijatski tekstovi koji govore o vrijednosti noćnog namaza od kojih ovom prilikom spominjem samo neke. Bilježi Muslim u Sahihu (1163) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o najboljem namazu nakon obaveznih namaza, pa je rekao: “Namaz u dubokoj noći!” Bilježe Tirmizi (3579) i Nesai (572) u vjerodostojnom hadisu od Amra b. Abese, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vrijeme kada je Gospodar najbliži Svome robu jeste zadnji dio noći, pa, ukoliko si u mogućnosti da budeš od onih koji spominju Allaha u tim časovima, onda budi!”

I peti savjet Džibrila, alejhis-selam, sadržan je u riječima: “Znaj da je ponos vjernika u njegovoj neovisnosti od drugih ljudi!” Svakako! Najveća Allahova blagodat za vjernika, nakon imana i zdravlja, jeste neovisnost od ljudi. Za vjernika je ponos da jede od onoga što zaradi svojim rukama, od onoga što postigne svojim znojnim čelom.

Svakog vjernika trebale bi krasiti tri kapi: 1) kap suze koju pusti iz straha od Uzvišenog Allaha, 2) kap krvi koju pusti na Allahovom putu i 3) kap znoja koju pusti na putu stjecanja halal opskrbe. Ne priliči istinskom vjerniku da se ostavi rada obilazeći druge ljude i tražeći od njih da mu šta udijele. Ako vjernička ruka ne može biti gornja pa da udjeljuje drugima, onda neka ne bude ni donja da prosi i traži od drugih. Ono što će vjerniku najviše pomoći u njegovoj neovisnosti od drugih ljudi jeste njegovo popravljanje i jačanje veze sa Uzvišenim Allahom, njegov čvrst oslonac na Allaha, subhanehu ve te‘ala, kako je Uzvišeni Allah i rekao u Kur’anu: “I ti se osloni samo na Onoga koji je vječno živ, koji nikada neće umrijeti!”[6]

Također, Svevišnji Allah kaže u hadisi-kudsijju: “O robovi Moji, svi ste vi gladni, svi ste vi bez opskrbe, osim onoga koga Ja nahranim i opskrbim, pa tražite od Mene opskrbu i Ja ću vas opskrbiti!” Zatim, neka svaki od nas zna da onaj koji bude ovisan od ljudi, neka zna da će se ponižavati iz dana u dan, dok onaj koji svoju ovisnost iskaže samo Allahu, subhanehu ve te‘ala, i okrene se od svih ljudi, Svevišnji Allah će mu dati bogatstvo u duši, a svi drugi će biti u potrebi za njim.

Uzvišenog Allaha molim da nas okoristi svojom Knjigom i sunnetom Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da nas poduči Svojoj vjeri, da nas učini od onih koji slušaju i uče, a zatim slijede najbolje. Doista su to oni koje je Uzvišeni Allah uputio i koji su razboriti!

Uzvišenom Allahu neka je svaka hvala na početku i na kraju, neka je Allahov salavat, selam i bereket na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, časne ashabe i sve koji ga slijede do Sudnjega dana.

prof. Hajrudin Ahmetović

[1] Hadis su zabilježili: Hakim u Mustedreku (4/324), Taberani u Mu’džemuEvsatu (1/61/2), Ebu Nuajm u Hil’ji (3/253), Tajalisi u Musnedu (1755) i od njega Bejheki u Šu‘abul-imanu. Spomenuo ga je El-Munziri u TergibuveTerhibu (2/11) i Sujuti u Džami‘usagiru (89), a Hejsemi u Medžmeuz-zevaid (10/222) i Albani u Silsiliehadisisahiha (831) ocijenili su hadis dobrim zbog mnoštva puteva kojima je došao. Ovaj hadis mimo Sehla b. Sa‘da, prenose i Alija b. Ebu Talib i Džabir b. Abdullah, radijallahu anhum.
[2] Prijevod značenja El-E‘araf, 34.
[3] Tirmizi, 2307., Nesai, 1824., Ibn Madže, 4258. i drugi.
[4]Hejsemi u Medžmeuz-zevaid kaže: “Bilježi ga Ibn Madže skraćeno i Taberani u Sagiru s dobrim lancem prenosilaca.”
[5] Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 67.
[6]Prijevod značenja El-Furkan, 58.