1

Poslanikova dova protiv tegobe ljenosti i starosti

Ljenost se očituje kao čovjekova slabost i tromost u ispunjavanju vlastitih odgovornosti. Iskazivanje nezainteresovanosti u pogledu činjenja bespotrebnih i neumjesnih poslova nije ljenost, već zaštita samoga sebe.

Međutim, takav stav po pitanju obaveza i poslova koje smo dužni obavljati jeste ljenost i ukoliko čovjek zapadne u takvo stanje, to je znak da ga je porazio njegov nefs.

Slabost i tromost iz nemoći dešava se u starosti. Osoba koja je ostarila nije više energična, teško joj je obavljati i najobičnije poslove. Slabost u starosti je rezultat nemoći. Suprotno tome, slabost koja proizilazi iz ljenosti odraz je zaostajanja i odlaganja poslova, iako postoji snaga i mogućnost za njihovo obavljanje.

Allahov Poslanik, a.s., utjecao se od obje ove vrste tromosti kada je u pitanju izvršavanje onoga čime je zadužen. Dakle, utjecao se Allahu dž.š., od tromosti koja proizlazi iz nemoći te od ljenosti koju rob pokazuje uprkos snazi i mogućnosti da obavi određeni posao.

Poznata dova koju često trebamo učiti glasi: „Allahu moj, utječem Ti se od ljenosti i od nemoći u starosti.“ (Buharija, Muslim)