Poučna priča: Koliko istinski vjerujemo Allahu, dž.š.?

Bješe dvoje ljudi – muž i žena, koji su bili toliko zaljubljeni i vezani da skoro nisu mogli jedno bez drugoga, iako su im karakteri bili potpuno različiti – muž po prirodi tih, ne ljuti se ni u najtežim okolnostima, dok se žena naljuti za svaku sitnicu.
Jednog dana krenuše oni na put. Plovili su brodom nekoliko dana, a onda ih je snašla jaka oluja. Njihov brod samo što se nije prevrnuo boreći se sa jakim vjetrom i visokim valovima. Brod se punio vodom a strah i panika se raširiše među putnicima. Tako se ni ona žena ne mogaše obuzdati te stade vikati ne znajući šta da radi, pa požuri do svog muža ne bi li našli neko rješenje kako da se spase od smrti. Međutim, zaprepasti se kad ugleda svog supruga kako sjedi mirno, kao i inače, pa se rasrdi optužujući ga kako je hladan i ravnodušan. On je pogleda a na licu i u očima mu se ukaza bijes, pa iza pojasa poteže nož, stavi joj ga na prsa i sav ozbiljan ljutito je upita: „Zar se ne bojiš ovog noža?“
Ona ga pogleda i reče: „Ne.“
„Zašto?“ – upita je muž.
„Jer je taj nož u rukama onoga kome vjerujem i koga volim.“
Muž se na to nasmješi i reče joj: „Tako je i sa mnom – ovi bijesni valovi su u rukama Onoga Kome vjerujem i Koga volim, pa zašto da se bojim kad On ima kontrolu nad svim?“
Prijevod sa arapskog: Akos.ba