Razlike između sunnija i šijja

Iako se u temeljnim stvarima vjere (hadž, šehadet, post, zekat, itd..) šiizam i sunizam ne razilaze, ipak postoje određene razlike, o kojima će ovdje biti riječ.
Političko vodstvo države (imamet)
Kada je u pitanju vođenje države, kod sunita “šura- izbori” određuje ko će biti vođa i predvodnik, dok je kod šiija objava to već odredila, pa vođa države mora biti od loze hazreti Alije. i hz. Fatime r.a, Među samim šiitima razlikuju se mišljenja o tome ko polaže pravo na nasljednika hz. Alijine i hz. Fatimine loze. Npr. Džaferije (iranski šiiti većinom) tvrde da je hazreti Džafer El-Sadik jedan od 12 nasljednika vođstva, dok Zejdije (jemenski šiiti većinom) to negiraju, i tvrde da je vođstvo države trebao naslijediti Zeid ibn Ali ibn El-Husein. 12. imama su sačuvani od grijeha (kod šiita), dok su kod sunita samo poslanici sačuvani od griješenja i niko više.
Pouzdanost i pravednost svih ashaba Božijeg Poslanika a.s.
Što se tiče sunnita, kod njih su svi ashabi pravični i pouzdani, međutim, po šiitskom mišljenju, većina ashaba su se nakon smrti Poslanika s.a.w.s. vratili svojim paganskim običajima osim nekoličine (kod ove tačke je vrlo bitno znati pravu definiciju ashaba, drugim riječima, koga možemo nazvati ashabom).
Stav prema ženama Božijeg Poslanika a.s
Kod sunita sve žene Poslanika s.a.w.s. su majke vjernicima koje su ostale dosljedne svojoj vjeri i odane Poslaniku a.s. do kraja života. Kod šiita, ipak, nisu sve žene ostale vjerne Poslaniku s.a.w.s. Po njihovom mišljenju hazreti Aiša r.a. je izdala Poslanika a.s., kao i Hafsa r.a., kći Omera ibn Hattaba.
Stav prema hadisu, tj. govoru Poslanika a.s.
Kod sunita, svi hadisi koji se prenose od ashaba r.a., preko pouzdanih prenosilaca (po sunnitskim kriterijama) su vjerodostojni, dok kod šiita, zbog svog stava prema ashabima, nijekaju sve sunitske zbirke hadisa i prihvaćaju samo one hadise koji se prenose od Ehlul bejta ili od njihovih pristalica, preko šiitskih lanaca prenosilaca i određenih ashaba koji su bili odani Ehlul bejtu. Kao rezultat toga ne priznaju sunnitske zbirke hadisa, kao npr. Buharijinu, ili Muslimovu zbirku, itd., već imaju svoje zbirke hadisa, kao npr. El-Kafi i Bihar El-En-Var. Na osnovu toga se,također, razlikuju i po fikhskim pravilima kao npr. vezanje ruku u namazu, konstantno spajanje podne namaza i ikindije i, također, spajanje akšama i jacije, činjenje sedžde na pločici koja je napravljena od zemlje sa Kerbele, na kojoj je poginuo Husein r.a., suneti hadža… itd.
Stav prema halifama (Ebu Bekr, Omer i Osman r.a.)
Po sunnitskim predajama halife su birane putem ispravnoga procesa šure, i priznati su kao legitimne vođe svim muslimanima, dok kod šiita postoji vjerovanje da su halife otele vlast hazreti Aliji, izdali Poslanika a.s. i nisu bili poslušni njegovoj naredbi. U Iranu postoji mezar ubice hazreti Omera r.a. koji se zvao Ebu Lu’lua El Medžusi, i na ulazu na taj mezar, iznad kapije piše: smrt Ebu Bekru i smrt Omeru.
Mutah brak ( privremeni brak)
To je brak u kojem postoji namjera o razvodu braka prije sklapanja bračnog ugovora, u kojem nema svjedoka i ima određeni rok trajanja. Ovaj brak kod šiita se smatra pohvalnim i prenose mnogo hadisa preko Ehlul bejta i hvaleći ovu vrstu braka. Međutim, kod većine uleme Ehlul sunneta, ova vrsta braka je zabranjena bez obzira što je bila dozvoljena na početku Objave. Ipak, prema sunnitima, Poslanik a.s. je na kraju zabranio konzumaciju ove vrste braka; (poredtoga, neki ashabi se nisu složili sa predajom o zabrani ove vrste braka kao npr. Abdullah ibn Mesud r.a. Do svoje smrti je tvrdio da Poslanik a.s. nije zabranio ovu vrstu braka.)
Takijja ( skrivanje ličnih stavova i izjavljivanje drugih stavova u koje osoba lično ne vjeruje i to sve u cilju političkog prikrivanja ili drugih koristi)
Kod šiita ovakav stav je pohvalan, međutim kod sunita je zabranjen. Npr. šiit može klanjati za sunitom koji predvodi namaz, pretvarajući se da je sunija, ali kod kuće će ponoviti namaz jer smatra da njegov namaz kojeg predvodi sunit nije primljen kod Allaha dz.s., mada šiiti tvrde da to nije skrivanje istine, nego to znači imati” ispravan raspored prioriteta”.
Mehdi a.s.
Kod šiita, jedan od temelja vjerovanja je vjerovanje u Mehdija, tj 12.-og imama koji se zove Muhamed ibn el Hasan el Askeri. Po njihovom vjerovanju, on je nestao u jednoj pećini 329.godine po hidžri i iz te pećine on upravlja svijetom sa Allahovom dozvolom, i čekaju u svakom momentu njegovu pojavu ili njegov izlazak iz pećine. Međutim, kod sunnita to je reformator koji će ujediniti vjernike i uspostaviti red i zakon na zemlji. (Po nekim sunnitskim predajama on se zove Muhamed ibn Abdullah, koji potiče iz Ehlul bejta, preko Fatime r.a.)
Stav prema mezhebima
Većina sunnitskih muslimana prakticiraju svoju vjeru preko jednog od četiri sunnitska mezheba (mezhebi Ebu Hanife, Malika, Ahmeda ibn Hanbela i Šafije). A što se tiče šiita, nije dozvoljeno prakticirati vjeru sa mezhebom čiji je osnivač preselio, nego se može prakticirati samo mezhebom čiji je osnivač živ čovjek ( zovu ga “Merdžii”, kao npr. Sadašnji ajatollah Sistani u Iraku i Hamenei u Iranu). Njemu daju 1/5 svojih prihoda, uzimajući za primjer kur’anski ajet, u kojem se govori da 1/5 ratnog plijena treba ići Poslaniku a.s.
Stav prema tumačenju Kur’ana
Siitski tumaci Kur’ana vjeruju da Kur’an ima svoju spoljasnost i unutrasnost, i da je samo siitima dato razumijevanje unutrasnosti Kur’ana, zato preferiraju misticno-simbolicno tumacenje, međutim sunnitski tumaci preferiraju bukvalno tumacenje Kur’anskih ajeta, npr. Šije tumače Allahov govor u suri El-Tevba “Broj mjeseci kod Allaha je dvanaest mjeseci” da to aludira na dvanaest Imama od Ehl El-Bejt r.a.
Izvor: ha-mim.net