Sestro, molim te, budi mi brat!

“Žena koja vidi, bez da nju vide, najviše frustrira kolonizatore.”
(One koji žele ovladati bićima.)
-nepoznat autor-

Neka Ruža Jukić iz VSTV je rekla kako je nedopustivo da se nošenjem hidžaba kao “vjerskog simbola”, ili (ko fol) nekih križeva i tome slično, u slučaju druge vjere, službenici u institucijama deklarišu kroz pripadnost nekoj religiji, svjetonazoru, i slično…

Vidi, Ružo: Deklarisale ste se onog trena kad ste odlučile da ne nosite hidžabe. Imate pravo na to. Niste muslimanke. I tim činom ste to jasno dale na znanje. Kužiš? Ima i muslimanki koje znaju da im je to obaveza, ali je ne izvršavaju. Istina. Ima onih koje je polu-izvršavaju, ima i onih koje je ko fol izvršavaju. To su ti one u helankama, našminkane kao klauni. I slično tome. I to je deklarisanje. Nego, da se vratimo na institucije.

Imam neka pitanja:

u slučaju da zabelajim, a nosim hidžab, mogu li pod hidžabom kao okrivljena ući u instituciju? Ono, da mi nije dozvoljeno samo da me optužuju, nego i da optužim, ili da branim od optužbe?
mislite li stvarno da ne razumijemo da možemo u instituciji biti čistačice, ali ne i pravne zastupnice pod hidžabom?
odnosi li se ista zabrana i na redovnice, opatice, ili časne sestre, kako ih već ko naziva?
Zašto toliko podcjenjujete svoju pamet, kao akademski obrazovani ljudi, pa se ne potrudite nešto što “zabranjujete” ispravno definirati?

Naime, Ružice, hidžab nije moj vjerski simbol. To je identitet. To sam ja. Bez hidžaba, nemam ni glavu. Razumiješ? Nema ni mene. Da, ti to razumiješ. Vrlo dobro. Bolje nego mnoge na koje se zabrana odnosi. Ti više brineš o mom hidžabu, više o njemu razmišljaš, nego mnoge koje ga nose. Očito je. Nema dileme. Svjesnija si šta on predstavlja. Nemoj se ponižavati nazivajući ga drugim imenom, mogao bi neko pomisliti da si stvarno blećak.

Hajde probajte reći redovnicama da skinu odoru, i da samo tako mogu živjeti u ovom društvu kao ravnopravni članovi! Hajde, probajte! Nećete. Ni probati. Nisu probali ni za vrijeme komunističke Jugoslavije. I kada biste pokušali, ja bih prva digla svoj glas protiv takve uredbe.

E, tu dolazimo do nas, ovih, hudih, prozirnih, za principe osakaćenih…

Piše nam uvaženi Elvedin Subašić, za “Preporod”. Javno glasilo naše vrhovne institucije (jer, mi smo vjernici), Islamske zajednice:

Muslimanke, s hidžabom i bez njega, studentice, učenice, zašto ne dižete glas protiv diskriminacije?
To ono, u stilu: “Ženo, neko lupa na vrata. Možda je kakav kriminalac, haj’ ti vidi!”??

Mislim, apel je na svom mjestu. Da Allah nagradi poštovanog brata Subašića za iskazani vapaj. A ja vas pitam, čestiti braTOVI, hoćete li vi sa nama izaći na mirne proteste? Hoćete li nam ih makar organizirati, kako bi bili legalni, jer nama manjka vremena između svih obaveza domaćica, zaposlenih majki, studentica, supruga, i ostalih uloga koje živimo? Ne možete? Nema veze, mi ćemo. Navikle smo razvući 24 sahata na 28. Barem. Jes’ da dižemo svoj glas protiv toga, ali smo promukle.

Dok se mudrujući Bošnjaci bave prepucavanjem svojih ega na glupom fejsbuku, u pauzama između nastojanja da impresioniraju razgoličene nemoraluše, kako bi ih “pozvali na dobro” i “spasili ih” od propasti, i traženja načina da se ne maknu ispred monitora a zarade puno para, žene ovog ummeta čekaju da oni uvide da su džuturumi. Sakati. “Pastiri” koji upiru pogled u “ovcu” da ih vodi za ruku, dok oni rondaju i sugeriraju kako to nije baš pravi put i način.

Evo, ja dižem svoj glas protiv diskriminacije! Protiv obezvrjeđivanja moje ličnosti i prava na identitet, preimenovanjem istoga u nekakav simbol nečega. Protiv skidanja moje glave sa mojih ramena. Izaći ću na sve trgove u Bosni i Hercegovini, na koje se izlazi u cilju mirnog protesta. Ali, ja to ne mogu organizirati. Nije da nemam iskustva s tim, nego zbog opasnosti da me nazovu paraorganizatoricom. Razumijete? Inicijativa i organizacija MORA doći od nadležnih za zastupanje svega što se tiče našeg vjerskog, i uopće života u ovom društvu, jer nama je vjera = život.

Ogroman pomak u napretku afirmacije žena, kao članica Islamske zajednice, je organiziranje brojnih “aktiva žena” pri Medžlisima širom Bosne i Hercegovine. Blistavi primjeri aktivizma muslimanki, ukrasa ovog ummeta. Mašallah. Eto, neka se odatle krene. Bismillah. Ja ću se pridružiti i podržati baš svaku inicijativu i događaj povodom toga. Ako mi Gospodar omogući da budem dovoljno zdrava i sposobna. Javno to obećajem. E, sad, ako se neko pita ko sam ja uopće, pa da bude bitno… Ja sam ona koja je prozvana da se branim, ne samo od sebe, od svih bližnjih i daljnjih koji bi na mene trebali motriti s pažnjom, nego i od vukova koji sline nad mojim bićem dok nam pastiri grickaju ostatke neke akike, kao vrhunca dokaza da se vjera, ipak, živi. Bar za sofrom.

Za IML TV piše: Amira Ammara Šabić

 

(Islammylife.tv)