silovanje1-600x330

Strašna ispovijest silovane Bošnjakinje:”Dok su me silovali, moj četverogodišnji sin molio je četnika da me ne ubije”

Strašna ispovijest silovane Bošnjakinje:”Dok su me silovali, moj četverogodišnji sin molio je četnika da me ne ubije”

Silovali su me pred mojim sinovima Samirom i Anisom pred zgradom policije u Kozarcu. U tom momentu moj stariji sin imao je četiri, a drugi dvije i po godine. Nisam ničeg bila svjesna, samo se sjećam kad je moj stariji sin Samir uhvatio jednog četnika za nogu i govorio mu: „Pustite mi mamu!“. Ali, četnik ga je uzeo i sve vrijeme dok su mene silovali, njemu su držali bajonet ispod brade da gleda nepomično šta mi rade!

Borba za pravdu

Ovako počinje svoju prvu javnu ispovijest Nasiha Klipić, hrabra i ponosna Kozarčanka, jedna je od brojnih Bosanki koje su preživjele golgotu agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Nasiha je u ratu izgubila 36 članova najuže porodice, među kojima su njen suprug Sahinuk, dvojica braće Enver i Ekrem Alić te svekar.

Kako kaže, u životu se samo bori da nađe kosti svojih najmilijih i dokaže istinu. U ovoj borbi za pravdu vodi je njen ponos bosanski i ljubav prema sinovima.

– Nikom nisam osam godina htjela reći šta mi se desilo. Samo sam plakala, jer to je bilo užasno. Ostala sam bez supruga, kojem je bilo 27 godina kada su ga zaklali četnici kod štamparije s još sedam policajaca u Kozarcu, a mene silovali. Nikada neću zaboraviti taj trenutak kada su me doveli pred tu zgradu s mojom djecom i pitali: „Gdje su tvoje balije, Zelene beretke?“. Međutim, najgore od svega je što ih ja ne mogu prepoznati, jer su imali navučene čarape na glavama. Kada sam se osvijestila, sva krvava i izubijana kraj mene su sjedila i plakala moja dječica. Bilo je strašno – kroz suze opisuje Nasiha Klipić događaje od prije 21 godinu.
Neki šute

O hororu koji je doživjela svjedočila je i u Hagu, a bila je i zatočenica logora Trnopolje.

– Nije me strah govoriti o tome šta sam preživjela. Međutim, ima i onih koji se iz nekog razloga ne žele suočiti i reći šta su preživjeli. Moj brat Ekrem je svezan udario četnika, glavom, nakon čega su ga ubili i to su vidjeli neki svjedoci, ali niko neće ništa da o tom slučaju kaže. Mlađeg brata Ekrema još nisam ni pronašla, dok sam od starijeg Envera našla samo trećinu kostiju – priča Klipić.

Prema njenim riječima, njen otac Mehmed Alić bio u logoru Omarska, a i njegov život obilježila je teška tragedija, jer je sina Envera morao lično predati zločincu Dušku Tadiću da ga ubije.

Neće odustati

Klipić navodi da, dok je živa, neće odustati od potrage za kostima svojih najmilijih, ali je i razočarana bh. vlastima koji vrlo malo vode računa o pronalasku nestalih.

– Pitam se šta se toliko čeka, kad se ogromna sredstva slijevaju u BiH za traženje nestalih. Koliko je meni poznato, za ovu namjenu se iz stranih fondova svake godine uplati 22 miliona KM – kaže Klipić.

Prkosim onima koji su mi pobili porodicu

Nasiha već godinama živi u Švicarskoj, čije su joj vlasti nakon golgote koju je preživjela pružile utočište.

Tamo su me dobro primili, ali ja, svako malo, dođem u BiH, u Sarajevo. Idem redovno i u Kozarac i Prijedor, hodam dignute glave. Prkosim onima koji su mi pobili porodicu, ali nisu moje sinove – poručuje Klipić.

karabasic.kozarac