Susret s melekom smrti

“Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.”
(Kur’an, sura Pauk, ajet 57.)
* * *
Kralj i Melek smrti
Vehb ibn Munebbeh kazao je slijedeću priču. Odluči kralj jednom običi svoje kraljevstvo. Naredio je da mu se donese otmjena odjeća ali mu se ne svidi te je vrati iščući drugu. Tako je tražio novu i novu sve dok mu ne donesoše onu koja mu se najviše svidi.
Potom naredi da mu dovedu konja. Predivan konj bi doveden al’ mu se ne svidi te mu dovodiše jednog po jednog dok ne izabra najboljega. Zajaha ga.
Prokleti šejtan raspalio je oholost i taštinu u njemu te kralj odjaha gordo, u pratnji dvorana, pomoćnika i oružnika; bijaše to veličanstvena svita. Al’ kralj ih previše omalovažavaše da bi na njih pažnju obraćao.
Jašući, kralj naiđe na ostarjeloga čovjeka, obućenoga u dronjke, koji ga pozdravi al’ mu kralj ne otpozdravi. Nato, starac prihvati uzdu konja. Kralj na to pobijesni i prijeteći reče mu: “Nosi se! Kako se usuđuješ držati uzde moga konja!”
Starac odgovori: “Imam nekog posla s tobom.” Kralj odgovori: “Strpi se dok se vratim i sjašem; tada ću te moći saslušati.” “Moram ti nešto sada reći”, starac reče i snažno povuće uzdu i prekide je. “Šta hoćeš?”, upita kralj. Starac odgovori: “To je tajna, moram ti šapnuti na uho.” Kralj se pognu a starac mu reče: “Ja sam Azrail (melek smrti), došao sam uzeti ti dušu.”
Kralj, naravno, problijedi: “Možeš li mi dati malo vremena, da odem kući, susretnem svoje ljude i organiziram oproštaj?” Melek odgovori: “Ne, neće ti se dati vremena. Nikada više nećeš sresti svoje podanike.” Rekavši ovo, melek mu uze dušu iz tijela te se kralj sruši na tle poput klade.
Pobožni čovjek i Melek smrti
Nakon toga, Melek smrti ode jednome mu’minu (vjerniku) koji također se takođe spremao na putovanje. Azrail mu nazva selam a ovaj mu odgovori. Potom Melek reče: “Želim ti nešto šapnuti na uho.” Pa mu reče: “Ja sam Azrail, melek smrti.” Čovjek reče: “Dobro mi došao! Allah te blagoslovio! Jer napokon si došao, a toliko te čekah. Od svih osoba koje su daleko od mene tebe najnestrpljivije očekivah.” Melek reče: “Idi i dovrši stvar zbog koje si namjeravao poduzeti putovanje.” “Radije bih susreo mog Allaha, radije to nego bilo šta na svijetu!” Melek odgovori: “Izaberi sebi bilo koje stanje u kojemu želiš da te smrt zadesi i tada ću ti uzeti dušu.” Čovjek na to reče: “Prepuštam to tebi.”
“Naređeno mi je da te poslušam, da uradim kako ti narediš”, reče melek. “E kad je tako, dopusti mi da uzmem abdest i da zanijetim (nakanim) namaz; kada se spustim na sedždu mome Gospodaru, uzmi mi dušu.”
Tako, pobožni čovjek klanjaše, spusti se na sedždu a duša mu napusti tijelo.
Ibrahim, alejhisselam, i Melek smrti
Tako je strašan izgled Azraila, alejhisselam, kada dođe nevjernicima uzeti dušu da ni najjači čovjek to ne može izdržati.
Prenosi se da je hazreti Ibrahim, alejhisselam, zamolio Azraila, alejhisselam, da mu se pokažeu liku u kojemu dolazi nevjernicima uzeti dušu. Azrail ga upozori da to ne može ni najjači čovjek podnijeti ali Ibrahim, alejhisselam, na tome insistiraše.
Melek mu reče da se okrene te hazreti Ibrahim to i uradi. Potom reče: “Sada pogledaj”, i Ibrahim, alejhisselam, se okrenu. Kada je vidjeo – najstrašnijega diva, poput neke figure u crno odjevene, tamne, dugokose, nakostriješene, odvratnoga osmijeha s vatrom koja šiklja iz usta i nosa.
Ibrahim, alejhisselam, ne mogaše to izdržati te se onesvijesti. Kada se povratio, Azrail, alejhisselam, uze svoj prirodan oblik. Hazreti Ibrahim reče: “Makar i ne bilo drugih razloga za strah, sam susret s Azrailom za nevjernike je dovoljna kazna.”
Potom Ibrahim, alejhisselam, zatraži od Azraila, alejhisselam, da mu se pokaže u liku u kojemu se javlja vjernicima kada im dođe uzeti duše. Nakon što mu se Azrail, alejhisselam, pokaza, hazreti Ibrahim reče: “Kada ne bi bilo drugoga razloga za radost, vjernicima je susret s Azrailom, alejhisselam, dovoljna nagrada.”
Posjeta Meleka smrti za vrijeme žalosti
Hasan Basri veli: “Kada osoba umre a njeni se ukućani okupe i počnu stenjati i plakati, Melek smrti stane na vrata i kaže im:
‘Nisam ga otkinuo od njegovih najdražih (već je pojeo sve svoje porcije na Ovome svijetu), niti sam mu skratio život. Naređeno mi je da u ovu kuću dolazim i uzimam ukućanima duše jednu po jednu sve dok niko živ ne ostane.’ ”
Hazret Hasan Basri kaže: “Tako mi Allaha dragog, kada bi oni koji tuguju mogli tada vidjeti Meleka smrti i čuti šta priča, zaboravili bi preminuloga i zabrinuli se za sebe.”
* * *
Aiša, Allah s njom zadovoljan bio, pripovijeda: “Bila sam pokraj Allahovoga Poslanika, alejhisselam, kada je umirao. Uzimao je vodu iz čaše i vodom potirao lice govoreći: ‘Gospodaru moj, pomozi mi u smrtnim mukama.’ “
(Predaju bilježi Imam Tirmizi)
(znaci.com)
Preveo i priredio: Samir Beglerović