Tuga za sinom zbog čije smrti se potresao Allahov Arš

U jednom od najodsudnijih trenutaka za Islam i muslimane, kada su duše došle do grkljana i kada su vjernici u najgore iskušenje stavljeni, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je potvrdio i posvjedočio iskrenost i postojanost ashabijke Kebše bint Rafi. U Bici na Hendeku, kada su muslimani bili u potpunom okruženju, njen sin Sad nosio je kratki pancir, koji nije mogao pokriti ni njegova prsa u potpunosti. Kada je naišao pored utvrđenja Benu Harise u kojem su bile smještene žene i djeca, a među kojima su bile i njegova majka Kebša i Aiša, radijallahu anha, ugledala ga je majka i rekla mu: “Sine, požuri i priključi se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Tako mi Allaha, ja vidim da si ti mnogo zakasnio.” A Aiša, radijallahu anha, je rekla: “O Ummu Sad, ja bih voljela da je oklop tvoga sina duži i da pokriva cijelo njegovo tijelo.” Na to joj je Kebša odgovorila: “Allahovu odredbu oklop neće promijeniti.” Tako je i bilo, Allah je odredio da jedna mušrička strijela pogodi Sada u rame i teško ga rani, nakon čega je on uputio dovu Uzvišenom Allahu: “Moj Allahu, nemoj me usmrtiti dok svojim očima ne vidim pravednu presudu židovskom plemenu Benu Kurejza, koje je prekršila ugovor i izdalo Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” Neposredno nakon Bitke na Hendeku, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio napad na Benu Kurejza. Muslimani su izvršili opsadu njihovog utvrđenja i oni su tražili primirje i pristali su da im zbog izdaje presudi njihov dojučerašnji saveznik i prijatelj, Sad ibn Muaz. On je to sa zadovoljstvom prihvatio i presudio je da se svi njihovi muškarci ubiju, a žene uzmu kao roblje i da im se imetak zaplijeni. Nedugo nakon toga, od posljedica teškog ranjavanja, na ahiret je, kao šehid, preselio slavni ashab Sad ibn Muaz. Njegova smrt je ranila srce njegove majke i ona se od te rane nikada nije oporavila. Tugujući za svojim sinom govorila je:

“Teško meni zbog smrti Sada,
bol i tuga evo mojim srcem vlada.
Zbog smrti vođe slavom ovjenčanog
i ratnika u boju ljutom provjerenog
uvijek spremnog za svakog zadatka,
od tuge za njim svisnut će mu majka.”

Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo njenu tugovanku za Sadom i vidio njezine suze, koje su se slivale niz lice, rekao je: “Sve žene ponekad lažne suze liju, osim Ummu Sad.” Zatim joj je prišao i rekao: “Hoćeš li da ti obrišem suze i odagnam tugu?! Znaj, majko, da je tvoj sin prvi čovjek kojem se Allah nasmijao i da se zbog njegove smrt Allahov Arš zatresao.” (Sijeru a’lamin-nubela’, I tom, str. 293)

Prije nego što je ukopan na mezarju u Dženneti Bekijji, njegova majka je došla na mezarje, pa su je neki ashabi htjeli vratiti, ali im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pustite je!” Nakon toga ona je stala iznad njegovog mezara u koji je već bilo spušteno njegovo tijelo i rekla: “Nadam se Allahovoj nagradi zbog tebe.” Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prišao i sjeo pored mezara, a ashabi su počeli sa zakopavanjem mezara. Kada su završili, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je prosuo malo vode po Sadovom mezaru, zatim je ustao i uputio dovu Allahu za njega, a nakon toga je zajedno sa ashabima napustio mezarje. Svi su otišli, osim Sadove majke, Kebše bint Rafi, koja je dugo sjedila pored mezara svoga sina i plakala govoreći: “Možda će prolijevanje suza donijeti olakšanje ili barem na trenutak zaliječiti i odagnati tugu.” I nakon smrti njenog sina, Allah je htio da ostane spomen na njega, a posebno među ashabima. Naime, jednom prilikom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao poklon dobio svileni ogrtač, pa su ga ashabi uzimali u ruke i divili se njegovoj ljepoti i nježnosti. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ih je upitao: “Zar vas je toliko zadivio taj svileni ogrtač?” Odgovorili su: “Da, Allahov Poslaniče!” Onda im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, maramica Sada ibn Muaza u Džennetu bolja je od toga.”

(Hadis su zabilježili Ibn Madža, Tirmizi i Imam Muslim)

I kada god su kasnije ashabi spominjali taj hadis, sjetili bi se Sada ibn Muaza i plakali bi. Neka se Uzvišeni Allah smiluje Sadu i njegovoj majci Kebši bint Rafi koja je bila primjer istinske strpljivosti i ustrajnosti na putu Islama.

Izvor: “Žene iz vremena poslanstva”

Autor: Mr. Abdussamed Bušatlić

Priredio: Namik.E.Galijašević

Obrada: islam-iman.com