Tužni i zabrinuti – evo vam lijeka

Zabrinutost i tuga povremeno posjete i srca najčvršćih vjernika. Jednostavno dođe i do takvih trenutaka. Ali, zašto se tome upoće čuditi.
Zar život vjernika nije konstantna borba se šejtanom, iskušenjima i vlastitim nefsom, iz koje svaki put nije moguće izaći kao pobjednik? A kušati gorki okus poraza nije lahko. Poražen čovjek osjeća tjeskobu, nervozu i najčešće je razočaran u samoga sebe. Razočarenje opet rađa tugu, koja, ako se adekvatno ne liječi, može odvesti i u očaj i gubitak nade u oprost, a u vezi s tim Uzvišeni je Allah kazao: “…samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” (Jusuf, 87) Slijede savjeti i smjernice koji bi, uz Allahovu dozvolu, svim kategorijama vjernika mogli pomoći da i iz najtežih okršaja, bez obzira na pretrpljenu bol i zadobivene rane, ipak izađu živi i s nadom u Allahovu milost i bolje sutra, a također, nisu izostavljeni ni opći savjeti koji, ako se istinski shvate i praktično primijene, u vjernička srca unose optimizam, koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, toliko volio…
1. Nervoza i sekiracija koje osjećaš danas ni na koji način neće spriječiti niti odgoditi nevolje sa kojima ćeš se možda suočiti sutra, međutim, sasvim je izvjesno da će ti ovi osjećaji pokvariti današnji dan. Zato, ne opterećuj se onim što ti neće pomoći da prevaziđeš i riješiš probleme s kojima ćeš se možda tek u budućnosti suočiti. I sjeti se dove koju je učio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i reci: “Allahumme innī e’ūzubike minel-hemmi vel-hazeni, vel ‘adžzi vel-keseli vel-buhli vel-džubni ve dale’id-dejni ve galebetir-ridžali – Allahu moj, utječem Ti se od brige i žalosti, nemoći i lijenosti, od škrtosti i kukavičluka, od tereta duga i od toga da me ljudi nadvladaju (pa budem potlačen).” (Buhari, Sahih, br. 2893)
2. Kada te ljudi javno budu hvalili i isticali tvoje vrline i pozitivnosti, znaj da je Uzvišeni Allah iz Svoje neizmjerne milosti prema tebi od njih sakrio tvoje mahane i negativnosti kojih zasigurno nisi pošteđen, pa do njih o tebi ne dopire osim ono što je lijepo i pozitivno. Kada bi Ebu Bekr, radijallahu anhu, čuo da ga ljudi hvale, rekao bi: “Allahu moj, Ti me poznaješ bolje nego što ja poznajem sebe, a ja opet sebe poznajem bolje nego što oni poznaju mene. Zato, molim Te, učini me boljim nego što oni misle da jesam, oprosti mi ono što oni o meni ne znaju i nemoj me kazniti zbog onoga što oni o meni govore.” (Ibn Esir, Usdul-gaba, 3/224)
3. Sve nevolje, teškoće i iskušenja koji nas zadese, vid su Allahove milosti prema nama jer postaju iskup za naše greške, propuste i grijehe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Vjernika će nedaće (i iskušenja) ustrajno pratiti sve dok po zemlji ne bude hodio bez ijednog grijeha.” (Tirmizi, Sunen, br. 2398, sa ispravnim lancem prenosilaca)
4. Analizirajući sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vidjet ćemo da postoji mnogo djela za koja je obećan Džennet, a koja su u suštini vrlo jednostavna i lahka, međutim, poenta je u tome koga će od svih ljudi Uzvišeni Allah uputiti na ta djela i učiniti ga iskrenim u njihovom izvršavanju, jer On prihvata samo djela koja su učinjena isključivo u Njegovo ime. Recimo, Bilalu, radijallahu anhu, obećan je Džennet zbog dva rekata nafila-namaza koja bi klanjao svaki put nakon što bi uzeo abdest. (Buhari, Sahih, br. 1149)
5. Kada je riječ o bogatstvu, imaj na umu da uopće nije bitno koliku količinu novca ili imetka posjeduješ, već je bitno da li si ga stekao na šerijatski legitiman način i koliko si zadovoljan onim što imaš. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je dovu: “Allahumme-kfinī bi halālike ‘an harāmik, ve agninī bi fadlike ‘ammen sivāk – Allahu moj, molim Te da mi ono što si učinio dozvoljenim bude dovoljno kako bih se time sačuvao onoga što si zabranio i molim Te da me Svojom dobrotom učiniš neovisnim od bilo koga drugog osim od Tebe.” (Tirmizi, Sunen, br. 3563, sa dobrim lancem prenosilaca)
6. Ponekad nam se u srca uvuče strah od onoga što nam donosi budućnost. Strepimo i brinemo se, a dušu postepeno savladavaju očaj i beznađe. Lijek za naša srca ispunjena strahom od neizvjesnosti krije se u tevekkulu, tj. u potpunom pouzdanju u Allaha, jer On je kazao: “…onome koji se u Allaha (po)uzda, On mu je sasvim dovoljan.” (Et-Talak, 3)
7. Strpljivo iščekivanje Allahove pomoći u nevoljama s čvrstim ubjeđenjem da će ona doći, vrsta je ibadeta za koji ćemo od Allaha biti nagrađeni. Kako to? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Imati lijepo mišljenje o Allahu jedan je od najboljih vidova ibadeta.” (Ebu Davud, Sunen, br. 4993, sa slabim lancem prenosilaca)
8. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da će na Sudnjem danu biti doveden čovjek koji je na dunjaluku ima najveća iskušenje, a bio je vjernik, pa će samo na trenutak biti uveden u Džennet, a nakon toga upitan: “O, sine Ademov, da li si na dunjaluku imao ikakva iskušenja ili tegobe?”, a on će odgovoriti: ‘Ne, tako mi Allaha, Gospodaru moj, nikakva me iskušenja nisu zadesila, niti me je ikakva tegoba pogodila!'” (Muslim, Sahih, br. 2807) Slavljen neka je Allah! Ako će vjernik nakon samo jednog trenutka provedenog u Džennetu tako osjećati, pa šta onda kazati za njegove osjećaje nakon spoznaje da će na tom istom mjestu vječno boraviti?
9. Onaj ko se trudi da pomogne muslimanima i od njih, shodno svojim mogućnostima, otkloni nevolje, brige i probleme te im olakša život na dunjaluku, neka zna da se nalazi na putu koji vodi ka oprostu grijeha. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Jednom prilikom neki je musliman na putu naišao na trn, pa je rekao: ‘Sklonit ću ga odavde kako ne bi naštetio muslimanu’, pa mu je zbog toga oprošteno.” (Buhari, Edebul-mufred, br. 229, sa ispravnim lancem prenosilaca)
10. Musliman koji druge podučava onome što je dobro i lijepo, a prvenstveno se misli na znanje koje približava Allahovoj milosti i udaljava od Njegove kazne, neka bude radostan i sretan jer se za njega mole stanovnici nebesa i Zemlje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Uistinu meleki i stanovnici Zemlje i nebesa, pa čak i mrav u svojoj nastambi, ali i ribe, mole za onoga ko druge podučava dobru.” (Tirmizi, Sunen, 2685, sa ispravnim lancem prenosilaca)
11. Svaki čovjek na dunjaluku povremeno propusti neku šansu, a poslije počne misliti o tome kako ju je mogao na pravi način iskoristiti i tako sebi priskrbiti mnoga dunjalučka dobra, i zbog toga njegovo biće preplave žalost i tuga, koji poput plamena izgaraju njegova prsa. Kako ugasiti ovu žeravicu očaja i (ne)opravdanog kajanja? Jednostavno. Neka se prisjeti riječi Uzvišenog Allaha: “Gospodar naš nam može bolju od nje dati, samo od Gospodara našeg mi se nadamo naknadi!” (El-Kalem, 32)
12. Ružne riječi izrečene na tvoj račun u suštini ne štete tebi nego onima koji ih govore. Davno je rečeno: “Onaj ko sebe istinski poznaje i sve svoje vrline i mahane priznaje, neće se brinuti zbog onoga što ljudi o njemu govore.”
13. Skroman i ponizan čovjek još na dunjaluku uživa dvije blagodati: (1) dobri i neiskvareni ljudi ga iskreno zavole i (2) njegov Gospodar ga upiše u Svoje odabrane robove. Aiša, radijallahu anha, govorila je: “Uistinu se nemarno odnosite prema najboljem ibadetu, a to je skromnost.” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 2/47)
14. Jedan od pokazatelja iskrenog imana u srcu vjernika jeste osjećaj žalosti zbog izostavljenih ibadeta i dobrih djela. Opisujući stanje ashaba koji nisu otišli u vojni pohod samo iz razloga što nisu imali jahaće životinje na kojima bi odjahali sa vojskom, Uzvišeni Allah kaže: “…onima kojima si rekao, kada su ti došli da im daš životinje za jahanje: ‘Ne mogu naći za vas životinje za jahanje’ – pa su se vratili suznih očiju, tužni što ne mogu da ih kupe.” (Et-Tevba, 92) Dakle, plakali su jer su bili spriječeni da uzmu učešća u djelu koje Allah voli.
Priredio: Amir Durmić
Minber.ba