Ušla sam na internet kao daijka (koja poziva u islam), a izašla kao ljubavnica

Djevojka sa inicijalima (S. M.) pripovijeda nam interesantnu priču koja joj se dogodila na internetskom forumu. Kaže: ”Akademski sam obrazovana i imam 30 godina. Nerijetko sam posjećivala islamske forume sa ciljem pozivanja Allahovoj vjeri, i bila stalni učesnik u raspravama koje su se tamo vodile o bitnim i osjetljivim pitanjima, bitnim za islamsko misionarstvo, kao što je pitanje korištenja satelitskog programa u da’wetske svrhe i šerijatske utemeljenosti braka putem interneta.

Vojnik sreće

Među učesnicima u raspravi bio je i jedan jako inteligentan i obrazovan mladić. Osjećala sam sve vrijeme da on, za razliku od drugih učesnika, ima određene simpatije prema meni. Iako je rasprava bila javna, osjećala sam da se on svakim svojim javljanjem obraća baš meni. Ni sama ne znam kako, ali su me njegove riječi zavele. Očima sam krala njegove čarobne i prelijepe riječi “” dok sam u dubini duše osjećala navalu opčinjenosti i očaranosti koja mi je lomila srce “” a od topline njegovih riječi i blagosti osjećanja u plavetnilu nebeskom tkao se vijenac sreće. Jedne prilike povjerio se učesnicima na forumu da je dobro upućen u psihologiju.

To saznanje u meni je pobudilo veliku pažnju prema njemu. Potreban mi je razgovor s njim i to nasamo “” pomislih u sebi “” ne bih li našla lijeka za svoje trenutno duševno stanje. Stidljivo sam ga upitala da li mogu njegov nick staviti na listu svojih privatnih kontakata. Tako sam ga neprimjetno uvlačila u svoj vlastiti svijet. Tresla sam se od uzbuđenja, kapljice znoja počele su padati niz obraze, bio je to znoj stida. Ovo je prvi put da mi se nešto ovakvo događa, a vjerovatno i zadnji. Pripremala sam se za prvi razgovor, poput žena koje su htjele zavesti Jusufa, alejhis-selam, samo što mu iznesem neki zdravstveni problem, već razmišljam o drugom. S druge strane su, bez ikakvog škrtarenja, stizale riječi hvale, ljubavi, nježnosti, bodrenja i ulijevanja optimizma. Iako po vokaciji nije bio psiholog, pameću i inteligencijom koja mu je data, dokučio šta ja ustvari hoću.

Gorka istina Grijeh za grijehom

Minuti su se pretvorili u sate. Svaki put kada je nešto kazao, to je bilo poput mehlema za moju dušu. Bila sam na vrhuncu sreće, jer sam po prvi put imala priliku razgovarati sa nekim ko suosjeća sa mnom, živi moje brige i probleme, i ulijeva u moje srce duh optimizma. Njegove riječi odisale su nježnošću, saosjećanjem, i tugovanjem zbog svakog mog bola i brige, što mi je davalo neopisivu sigurnost. Iznenada je došlo do kvara na internetu, i to je potrajalo dva dana. Gotovo da sam poludjela zbog toga, život mi nikada nije bio tješnji i tamniji.

Ponovnim uspostavljanjem interneta, vratila mi se radost i sreća. Nastavila sam kontakt s njim tamo gdje je stao. Pokušavala sam biti hladnija no prije, i ukazati mu na neki način da naša veza mora biti u određenim granicama, priznajem nevješto, a u dubini duše htjela sam ispitati kakav je njegov pogled na sve to… Rekao mi je: ‘Niko od nas dvoje ne može negirati potrebu jednog za drugim’, a zatim mi je postavio nekoliko vrućih pitanja koja su mi govorila da me iskreno voli i da prema meni ima iskrenu namjeru. Zatražila sam njegov broj telefona, kako bih, u slučaju prekida interneta, mogla održavati vezu s njim. A kako i ne bih? On je moj doktor, koji me liječi i održava u životu. Nije prošlo puno vremena a u rukama mi se nađe slušalica, koja me pozivaše na grijeh. Odjednom nestade svih zapreka u mom srcu. U paramparčad se rasu moja privrženost vjeri, i sve ono što sam prizivala i u što sam pozivala druge. Moja zla duša predstavljaše mi lijepim moje postupke i guraše me u tamnicu zablude, pod izgovorom da se iza svega toga krije namjera za brakom koji će biti u skladu sa Poslanikovim sunnetom

Uslijediše telefonski razgovori, jedan za drugim. Naš zadnji razgovor potrajao je nekoliko sati, i na kraju ga upitah: ‘Možemo li ovu našu vezu krunisati brakom? Ti si osoba uz koju se osjećam najsigurnije!’ On se samo hladno nasmija, i onako ironično mi reče: ‘Ja ne osjećam nikakvu sigurnost! Ne želim kriti od tebe da ću se oženiti djevojkom koju sam prije tebe upoznao. Ti si mi samo prijateljica, a imaš finih predispozicija za ljubavnicu.’ Od tih njegovih riječi poludjeh. Osjetih vatru u grudima. ‘Znači, ti si ipak samo bijedni prostak i ološ’, rekoh mu. ‘Možda’, reče on, ‘ali oko ne može nadvisiti obrve.’ Imala sam osjećaj da me želi maksimalno poniziti. Rekla sam mu: ‘Ja sam časnija od tebe i tvoje…’, a on mi uzvrati: ‘Ti si posljednja osoba koja može govoriti o časti!’ Čuvši te riječi, pala sam u nesvijest i probudila se u bolnici. Suočila sam se sa gorkom stvarnošću: ušla sam na internet kao daijka, a izašla sa predispozicijama za ljubavnicu.

Šta mi se u stvarnosti dogodilo? Slijedila sam Iblisovu logiku, koji me pod imenom da’we i poziva u Allahovu vjeru proveo kroz hodnike zablude. Zapostavila sam učenje Kur’ana i namaz, napustila dersove, od čega se naglo smanjilo ostvareno znanje i iskustvo. Kako sam samo bila obmanjena lažnom srećom koju nudi internet. Čatanje je opasnost i smutnja. Poštovana sestro, kloni se onoga što ti neće donijeti nikakvo dobro! Na kraju, ako već hoćeš da se okoristiš tim dostignućem savremene tehnike, dobro se pripremi i opskrbi imanskim zaštitama koje će te sačuvati skrivenih zamki strasti.”

saff.ba