ZA KOJE SURE I AJETE JE POTVRĐENO DA SE UČE KAO RUKJA?

Esselamu alejkum.
Poštovani brate, Allah te pomogao i nagradio. Imam pitanje u vezi učenja rukje. Zašto učači rukje uče samo neke određene ajete, zar nije čitav Kur’an lijek, otkud im to da se neke sure i ajeti uče a neki ne uče, barem oni ih ne uče? Tj. interesuje me za koje je ajete došlo u hadisima da se uče u rukji? Naravno, ono što je došlo u vjerodostojnim hadisima. Allah te nagradio na odgovoru.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Zahvala pripada Allahu i neka je selam i salavat na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Čitav Kur’an je lijek i rukja
U osnovi, čitav Kur’an se uči kao rukja, od početka do kraja bez izuzetka neke sure ili ajeta. Ko isčita i razmisli Allahov govor, njegove ajete, tefsir i značenja tih ajeta od učenjaka selefa (dobrih prethodnika) ovog Ummeta, neće imati ni najmanju sumnju da je Plemeniti Kur’an čitav u cjelosti lijek i hajr. A kako i ne bi bio, Kur’an je Allahov savršeni govor, koji je čist od bilo kakvih grešaka, nedostataka i mahana, on sav u cjelosti djeluje na šejtane i njihovo ezijećenje ljudi, on im oduzima snagu i uništava njihove spletke, ako se smjesti u osvijetljena srca koja su spoznala njegova značenja, odnosno koja izvršavaju njegove naredbe i klone se njegovih zabrana.
Kaže Uzvišeni Allah u nekoliko ajeta da je Kur’an (u cjelosti sa svim ajetima) lijek:
„Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast“. (El-Isra’, 82)
„O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima“. (Junus, 57)
„Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek“. (Fussilet, 44)
Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko značenja i tumačenja riječi Uzvišenog da je Kur’an „lijek“, po jednoj skupini se to odnosi samo na bolesti srca (psihe i duha) poput šubhi, kufra, nifaka i dalaleta, naravno i bolesti sihra, džinskog opsijedanja, uroka i zavisti a što je potvrđeno u šerijatskim tekstovima, a po drugima se odnosi i na sve vrste tjelesne bolesti ušto ubrajaju i tjelesne bolesti a ne samo bolesti srca i duše. Detalji o ovom pitanju su tema za sebe.
Sa druge strane, ajeti TERGIBA (tj. u kojima se podstiče na iman, dobra djela i slično i u kojima se obečavaju džennetske bašće pokornim) sa kojima se omekšava srce i ljudi i džina ti ajeti više utiču od drugih ajeta, takođe ajeti TERHIBA (tj. ajeti u kojima se prijeti Džehennemom neposlušnima i oholima) više utiču na ljude i džine od drugih ajeta. A to znači da učenje ovih ajeta više djeluje na ljude i džine od drugih, pa tako i prilikom učenja rukje.
Potvrđene sure i ajeti koji se uče kao rukja
A što se tiče sura i ajeta za koje je došlo u šerijatskim tekstovima Kur’ana i vjerodostojnog Sunneta da je njihovo učenje rukja, tj. da ih je mustehab učiti pri učenju rukje, to su sljedeće sure i ajeti:
1 – Učenje Fatihe.
Jedan od mnogo dokaza da je učenje Fatihe korisno i preporučeno pri učenju rukje je hadis mutefekun alejhi od Ebu Se’ida El-hudrija, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je jedan od ashaba učio Fatihu kao rukju prvaku kojeg je ujeo škorpion od nekog plemena koje je odbilo da ih ugosti. Učio je rukju Fatihom uslovivši učenje naplatom sa dijelom stada (nekoliko ovaca, u rivajetu 30 ovaca). Nakon što je prvak izliječen i uzet dio stada, došli su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pitali o propisu toga kako su postupili. On im je odobrio postupak rekavši: „Kako si znao da je ona (učenje Fatihe) rukja? Ispravno ste postupili, podijelite (zaradu-ovce) i računajte i mene u podjeli (ovaca)“. U rivajetu kod Buharije: „Zaista je najpreče ono što naplaćujete Allahova knjiga“.
2 – Učenje Bekare.
Dokaz da je njeno učenje rukja je hadis od Ebu Umame, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „… Učite suru Bekare, jer je njeno učenje bereket a njeno zapostavljanje teška tuga, nju ne mogu (učiti) sihrbazi“.
Takođe, hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu: „Nemojte praviti od svojih kuća mezarja, zaista šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura Bekara“. A u rivajetu: „Nemojte praviti od svojih kuća mezarja, zaista kuća u kojoj se uči Bekara u nju ne ulazi šejtan“.
3 – Učenje Ajetul-kursija.
Najpoznatiji dokaz, mimo ostalih, je hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu. U tom dužem hadisu je došlo da je neki čovjek (tj. šejtan koji se pretvorio u lik čovjeka) koji je krao ramazanski zekat iz Bejtul-mala kojeg je čuvao Ebu Hurejre, radijallahu anhu, nakon što ga je hvatao na djelu krađe tri puta i puštao pod obećanjem da neće više dolaziti, zadnji treći put rekao da ga pusti a on će ga nečemu poučiti.
Rekao mu je da prije spavanja prouči Ajetul-kursi i da će te noći biti pod zaštitom, šejtan mu neće moći ništa sve dok ne osvane. Zatim mu je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, pojasnio da je to cijelo vrijeme bio šejtan i da je istinu rekao, kaže: „Istinu ti je rekao a on je lažljivac“.
Znači, ovaj hadis, kao imnogi drugi koji su u istom kontekstu, ukazuju na to da učenje Ajetul-kursija štiti i čuva od šejtana. A to dalje znači da učenje ovog ajeta opsihrenoj ili opsjednutoj osobi liječi tu osobu od tih bolesti jer je Ajetul-kursi zaštita od džina i šejtana.
4 – Učenje zadnja dva ajeta Bekare.
Dokaz je hadis mutefekun alejhi od Ebu Nes’uda El-Ensarija, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko u noći prouči dva zadnja ajeta sure El-Bekare ona su mu dovoljna“.
Kaže Ibnul-Kajjim (El-Vabilu es-sajjib, str. 25): „Ispravno (značenje) je da su mu dovoljna od zla svega što ga ezijeti“.
Kaže Nevevi (Šerh Sahihu Muslim, 6/417): „Jedni kažu da je njegovo značenje: da su dovoljna umjesto kijamu-lejla, drugi: da su dovoljna (u zaštiti) od šejtana, treći: od (svih) zala, a može obuhvatati i sva značenja“.
Takođe, u hadisu od Nu’man ibn Bešira, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista je Allah napisao Knjigu 2000 godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju, i iz nje je objavio dva ajeta sa kojima je zapečatio suru El-Bekare, neće se proučiti u nekoj kući tri noći a da joj se približi šejtan“. Bilježe ga Tirmizi, Ahmed, Darekutni i Halžkim, a vjerodostonim su ga ocijenili Hakim, Albani i Šuajb Arnaut, a dobrim Tirmizi.
5 – Učenje sure Kafirun.
Dokaz je hadis od Alije, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, ujeo škorpion dok je klanjao. Kada je klanjao rekao je: „Neka Allah prokune škorpiona, ne ostavlja klanjaču ni druge a da ih ne ujede“, zatim je zatražio vode i soli, trljao stopalo i učio „Kul ja ejjuhel kafirun“, Kul euzu birabbilfelek“ i „Kul euzu birabbinnas“. Bilježi ga Taberani u Sagiru, a dobrim ga je ocijenio Hejsemi u Medžmei’ a Albani vjerodostojnim u Silsili sahiha. S tim da u senedu ima slabosti, a i u tekstu ima dodatak učenja sure Kafirun, dok u drugim rivajetima se spominju samo Felek i Nas.
6 – Učenje Mu’avvizat, tj. sura Ihlas, Felek i Nas.
Jedan od dokaza je hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, u kojem je došlo da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svake noći kada bo htio leći u postelju sakupio svoje šake, puhnuo u njih i proučio Kulhuvella, Felek i Nas, a zatim bi potrao šakama koliko je mogao od svoga tijela od glave, lica pa nadalje. Tako bi uradio tri puta.
U hadisu od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, je došlo da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio zaštitu kod Allaha od džina i ljudskog oka (uroka) sve dok nisu objavljene sure Felek i Nas, a kada su one objavljene učio ove sure a ostavio je sve drugo mimo njih. Hadis bilježi Tirmizi u vjerodostojnom rivajetu (Tirmizi i Albani). Takođe, bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijllahu anha, da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi neko bio bolestan od ukućana učio bi mu Mu’avvizat (Ihlas, Felek i Nas) i puhao u njega.
O preporučenosti učenja sura Felek i Nas radi zaštite od džina, sihra i uroka je prenešeno mnogo hadisa, ali nije cilj ovog teksta navođenje svih hadisa o tome.
Neki učenjaci i stručnjaci iz oblasti šerijatske rukje navode i mnoge druge sure i ajete, međutim u hadisima u kojima je su prenešeni ima slabosti ili ako nema hadisi nisu direktan dokaz da je mustehab da se ti ajeti ili sure uče kao rukja. Od tih ajeta i hadisa su:
– Rivajet koji se prenosi kao riječi od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, o učenju prva četiri ajeta sure El-Bekare ali u slabom rivajetu u Sunenu Darekutnija.
– Od Džabira, radijallahu anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o učenju (čitave) sure Er-Rahman u slabom rivajetu u Sunenu Tirmizija.
– Takođe, od Džabira, radijallahu anhu, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije spavao sve dok ne prouči suru Es-Sedžde i El-Mulk, bilježe ga Tirmizi, Ahmed, Darimi, Hakim i drugi, a mnogi muhaddisi ocjenjuju prihvatljivim i dobrim, poput Albanija, Šuajba Arnauta i drugih, s tim da učenja ovih sura nema direktne veze sa rukjom.
Ovdje treba naglasiti da su sure i ajeti za koje je poimenično i direktno došlo u vjerodostojnim hadisima su učeni kao rukja samo sura Fatiha i sure Mu’avvizat (Ihlas, Felek i Nas), i sura Kafirun ako uzmemo da je hadis o njoj dobar i prihvatljiv (jer u sebi ima slabosti). Dok su sve ostale sure i ajeti: sura Bekare, Ajetu-kursi i dva zadnja ajeta iz Bekare, došli u kontekstu onoga što štiti onoga koji ih uči od šejtana, a time ujedno i od džina, sihra, uroka i svih drugih vsta zla.
Tako da je ispravnije i preciznije reći za ove zadnje sure i ajete da su hadisi o njima dokaz da se uče kao zaštita i preventiva od sihra, džina, uroka i slično, a ne da su direktan dokaz o preporučenosti da se uče kao rukja.
Sure i ajeti čiji je poseban uticaj pri liječenju potvrđen praksom i iskustvom
I na kraju da dodamo radi karisti i fajde, da iako je učenje čitavog Kur’ana rukja pri liječenju bolesnika, oni koji se bave liječenjem sa učenjem Kur’ana i stručnjaci iz oblasti šerijatske rukje utvrdili su iz iskustva i prakse da učenje određenih sura i ajeta posebno koristi, ostvaruje uticaj i liječi bolesnike raznoraznih bolesti. Te sure i ajeti su:
– sura Fatiha (cijela)
– sura El-Bekare (ajeti 1-5)
– sura El-Bekare (102)
– sura El-Bekare (109)
– sura El-Bekare (163-164)
– sura El-Bekare (222)
– sura El-Bekare (255)
– sura El-Bekare (266)
– sura El-Bekare (285-286)
– sura Ali Imran (18-19)
– sura Ali Imran (26-27)
– sura Ali Imran (190-200)
– sura En-Nisa (54)
– sura En-Nisa (56)
– sura En-Nisa (168-169)
– sura El-E’araf (54)
– sura El-E’araf (179)
– sura El-Enfal (50-51)
– sura Ibrahim (15-17)
– sura Ibrahim (42-52)
– sura El-Isra’ (81-82)
– sura El-Kehf (39-41)
– sura Merjem (68-72)
– sura El-Hadždž (19-22)
– sura El-Mu’minun (97-108)
– sura El-Mu’minun (115-116)
– sura En-Nur (35)
– sura Jasin (1-12)
– sura Es-Saffat (1-10)
– sura Es-Saffat (158)
– sura (Ed-Duhan (43-49)
– sura El-Ahkaf (29-32)
– sura Muhammed (4)
– sura El-Feth (29)
– sura Er-Rahman (1-13)
– sura El-Vaki’a (41-56)
– sura El-Hašr (21-24)
– sura El-Kalem (51-52)
– sura El-Hakka (19-37)
– sura El-Džinn (1-11)
– sura El-Burudž (10)
– sura Et-Tarik (cijela)
– sura Ez-Zulzile (cijela)
– sura El-Kafirun (cijela)
– sura El-Ihlas (cijela)
– sura El-Felek (cijela)
– sura En-Nas (cijela)
Ovdje je bitno napomenuti nekoliko stvari:
– da se ne stvara posebno i pogrešno uvjerenje prema ovim ajetima mimo drugih iz Allahove knjige Kur’ana, jer je čitav Kur’an lijek i rukja,
– stvarni uticaj prilikom učenja ovih ajeta dolazi sa strane toga što se u ovim ajetima govori o tevhidu, iskrenosti, podsticanju na Allahovu milost i Njegov Džennet, i upozorenju na Njegovu srdžbu i kaznu,
– najbolje je učenje ovih ajeta redosljedom kako je gore navedeno, tj. kako je došlo u Kur’anu, o bitnosti ovoga su imami i učenjaci ovog Ummeta govorili,
– najpreča i najbolja rukja je ona koja je prenešena od Poslanika, sallallahu alejih ve sellem, poput rukje učenjem Fatihe, Bekare, Ajetul-kursija, zadnja dva ajeta Bekare, sure Ihlas, Felek i Nas.
Ve billahi tevfik.
NA PITANJE ODGOVORIO:
MR.ZIJAD LJAKIC
HTTP://WWW.ZIJADLJAKIC.COM