ZABRANJENO JE SKLAPANJE BRAKA S ONIM KO JE POČINIO BLUD

Uzvišeni je Allah rekao: “Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima.” (En-Nur, 3)
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijeda da je Mersed b. Ebu Mersed el-Ganevi, izuzetno snažan čovjek koji je oslobađao zarobljenike i prevodio ih iz Meke u Medinu, ispričao sljedeće: “U vrijeme kad sam trebao nekog čovjeka prevesti iz Meke u Medinu, u Meki je živjela prostitutka koju su zvali Nesretnica. Napolju, u palmoviku, vidjela je moju sjenku i rekla: ‘Dobro došao Mersede! Noći večaras kod mene!’ ‘O Nesretnice’, rekoh joj, ‘znaš li da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio blud!?’ Ona povika: ‘O ljudi, evo onoga koji se krije poput miša! Evo čovjeka koji krade vaše zarobljenike i vodi ih iz Meke u Medinu!’ Potom sam pošao prema Handemi, mekanskom brijegu, a gonilo me njihovih osam ljudi. Stigli su me, stali iznad moje glave i počeli mokriti pa je mokraća padala po meni, ali je Allah učinio da me ne primjete. Napokon sam našao onog zarobljenika i ponio ga. Kada sam ga donio nekog žbunja, oslobodio sam ga iz okova… Otišao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: ‘Allahov Poslaniče, hoću li se oženiti Nesretnicom?’ On mi međutim nije ništa odgovorio, pa je objavljen ajet: ‘A bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu… ‘ (En-Nur, 3). Tada me je pozvao, proučio mi ove Allahove riječi i rekao mi: ‘Ne ženi se njome’
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Izbičevani bludnik može se oženiti samo onom ženom koja je poput njega’

Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je da se neporočan čovjek oženi bludnicom, kao što je zabranjeno slobodnoj neporočnoj ženi da se uda za bludnika.
U vezi s tim, imam Eš-Ševkani u djelu Nejlul-evtar, 6/283, zapisao je sljedeće: “Ženi nije dopušteno da se uda za čovjeka koji je poznat kao bludnik, a isto tako ni čovjeku nije dopušteno da se oženi ženom za koju se zna da je bludnica. Nedvosmislen dokaz za to jeste kur’anski ajet: „… to je zabranjeno vjernicima“ (En-Nur, 3)
Drugo, neki učenjaci ograničavaju značanje ovog ajeta i hadisa koji se bave ovom temom na sklapanje braka s bludnicom, a kada je riječ o udatoj ženi koja počini blud, kažu isti ovi učenjaci, njenom je mužu dopušteno da nastavi živjeti s njom u braku. Dokaz im je hadis u kojem Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda da je neki čovjek rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Moja supruga ne odbija ničiju ruku!” “Rastavi se od nje!”, reče mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. “Bojim se da je neću preboljeti”, odgovori on. “Onda je zadrži i naslađivaj se njome”, zaključi Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.
Izjavu onog čovjeka: “Moja supruga ne odbija ničiju ruku!” učenjaci nisu istovjetno shvatili. Naime, neki kažu da to znači: moja se supruga dopusti svakome ko je poželi, drugi smatraju da je značenje: dopušta drugim ljudima da je dodiruju kako bi se time naslađivali u tome, ali ne čini blud, a ima i onih učenjaka koji drže da ove njegove riječi imaju sljedeće značenje: ko god zatraži dio imetka njenog muža, ona ga ne odbije.
Najprihvatljivije je tumačenje onih učenjaka koji kažu da izjava: “Moja supruga ne odbija ničiju rukul” ukazuje na to da ova žena ne štiti svoju čast onoliko koliko to treba činiti i da, zbog svoje naivnosti, ne odbija onoga koji je želi dodirnuti.
Imam Eš-Ševkani u djelu Nejlul-evtar, 6/284, tvrdi da je ovaj izraz dvosmislen i da ne postoji jasan dokaz koji ukazuje na to da je neko od ovih značenja ispravnije od drugog.
Međutim, evo dokaza: da je onaj čovjek htio reći da je njegova žena bludnica, time bi postao klevetnik, što bi podrazumijevalo uzajamno proklinjanje i razvod; da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onom čovjeku preporučio da ostane u braku s bludnicom, to bi značilo da njen muž nema ljubomore, a nemoguće je pripisati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odobravanje grijeha; Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio bi onom čovjeku, da je njegova žena bila nemoralna, da je pusti.
Sve ovo ukazuje da je drugo mišljenje ispravno, a Allah najbolje zna. Pitao sam o tome šejha El-Albanija i spomenuo mu ovo, a on je to potvrdio i rekao da je taj stav preteže.
Ibn Kesir je u djelu Tefsirul-kur’anil-azim, 3/274 , ostavio sljedeći zapis: “Narav one žene bila je takva da ne odbija ničiju ruku, što ne znači da je počinila blud, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne dozvoljava druženje sa nemoralnim osobama. Da je ona bila bludnica, njen bi muž u tom slučaju bio čovjek koji nema nimalo ljubomore, a zna se koliku će kaznu imati onaj ko ne bude imao ljubomore. Pošto je njena priroda takva da se ne opire i ne suprotstavlja onome ko je želi dotaknuti, da se kojim slučajem osami s njom, sigurno bi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ona pusti. Međutim, kada je muž rekao da voli svoju ženu, tada mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejh ve sellem, dopustio da ostane s njom. Njegova je ljubav prema njoj sigurna, a to da je ona bludnica pod velikim je upitnikom, i ne može se zbog mogućnosti da počini nemoral dati prednost onome što se možda neće dogoditi, a zanemariti ljubav koja nedvojbeno postoji. A Allah najbolje zna.”
El-Begavi, u djelu Šerhus-sunna, 9/288, tvrdi: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Onda je zadrži…’ ukazuju na to da je dozvoljeno sklopiti brak s nemoralnom ženom, premda se čovjek opredijelio za mišljenje da to nije dozvoljeno, a što je stav učenjaka; a 3. ajet sure En-Nur ograničen je na povod objave.” Ove će El-Begavijeve riječi biti diskutabilne svakome ko o njima razmisli.
Naime, Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Onda je zadrži…”, ne ukazuju na ono što tvrdi El-Begavi, osim prema prvom mišljenju, a ono je slabo; ajet se ne može ograničiti na povod objave jer pravilo je da se u obzir uzima općenitost izraza, a ne posebnost povoda objave ajeta ili izricanja hadisa; i, premda Seid b. el-Musejjib tvrdi da je ajet derogiran, ta se njegova tvrdnja ne može tek tako prihvatiti. Povod objavljivanja ajeta ide u prilog onima koji smatraju da je ajet punovažan i da nije derogiran. Eto to je ispravno, a Allah, opet, najbolje zna.

Autor: ﺴﻠﻴﻢ ﺍﻠﻬﻼﻟﻲ
“ﻣﻮﺳﻮﻋﺔ ﺍﻠﻣﻨﺎﮬﻲ ﺍﺸﺮﻋﻴﺔ ﺼﺤﻳﺢ ﺍﻟﺴﻨﺔ ﺍﻟﻨﺑﻮﻴﺔ”

Obrada: Almir Kusur, za portal www.novihorizonti