ŽELIM DA SE POKAJEM, ALI …ŠTA DA URADIM KADA POČINIM GRIJEH?

UVOD
Hvala pripada samo Allahu. Njemu zahvaljujemo i od Njega pomoć tražimo.
Koga Allah subhanehu ve te’ala uputi, neće ga niko na krivi put odvesti, a onoga koga On ostavi u zabludi, niko ga ne može uputiti.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha Jednog, koji nema druga, i da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem Njegov rob i Njegov Poslanik.
Allah subhanehu ve te’ala je svim vjernicima naredio da se pokaju: “..I SVI SE ALLAHU POKAJTE, O VJERNICI, DA BISTE POSTIGLI ONO ŠTO ŽELITE.” Nur 31. Ove riječi su bile povod da plemeniti ashab Damad El-Ezdi radijallahu anhu primi islam, nakon što ih je čuo od Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem. [Muhtesar Sahih Muslim, 4O9]
Robovi se dijele na one koji se kaju i one koji su silnici, a treći uopšte ne postoje, jer Uzvišeni Allah kaže: “O VJERNICI, NEKA SE MUŠKARCI JEDNI DRUGIMA NE RUGAJU, MOŽDA SU ONI BOLJI OD NJIH, A NI ŽENE DRUGIM ŽENAMA, MOŽDA SU ONE BOLJE OD NJIH. I NE KUDITE JEDNI DRUGE I NE ZOVITE JEDNI DRUGE RUŽNIM NADIMCIMA! O, KAKO JE RUŽNO DA SE VJERNICI SPOMINJU PODRUGLJIVIM NADIMCIMA! A ONI KOJI SE NE POKAJU – SAMI SEBI ČINE NEPRAVDU.” Hudžurat 11
Ovo je vrijeme u kojem su se ljudi udaljili od Allahove vjere, pa su grijesi postali opća stvar. A fesad (nered) se raširio na sve strane, tako skoro da nema (osim onih koje je Allah subhanehu ve te’ala sačuvao) ljudi, koji se nisu odali grijesima.
Ali, Allah subhanehu ve te’ala hoće da upotpuni Svoje svjetlo, pa su se mnogi trgnuli iz zablude i sna. Osjetili su da ne izvršavaju u cijelosti ono što im je Allah subhanehu ve te’ala naredio, pokajali su se za svoje propuste, nemarnost i grijehe.
Njihove lađe su se okrenule u smjeru svjetionika tevbe. Drugi osjećaj prema mizernostima života, teškoći življenja, oni dodiruju put koji vodi iz tmine na svjetlo.
Međutim, pred jednim brojem ljudi iz ove povorke, isprječavaju se teškoće, za koje oni smatraju da su prepreka koja stoji između njih i tevbe. Neke od tih teškoća su subjektivna (unutrašnja) stvar čovjeka dok druge pripadaju stvarnosti koja ga okružuje.
Stoga sam napisao ovu brošuru, u nadi da će ona poslužiti kao pojašnjenje za nedoumice i da će poslužiti u cilju objašnjenja propisa i odbijanju šejtana.
Ova brošura sadrži uvod koji govori o opasnosti koju sa sobom nosi omalovažavanje grijeha, objašnjenje o uvjetima tevbe, zatim govori o tome kako se liječi duša, uz to ona sadrži fetve koje se odnose na one koji čine tevbu, a koje su poduprte Kur’anom i sunetom, te stavovima učenjaka i završna riječ.
Molim Allaha da od ovoga bude koristi i za mene i za moju braću muslimane, a od njih mi je dovoljna jedna dova za dobro ili iskren savjet.
Neka se Allah subhanehu ve te’ala smiluje svima nama.
ŠEJH MUHAMMED SALIH EL-MUNEDŽDŽID
OPASNOST OD OMALOVAŽAVANJA GRIJEHA
Treba da znamo, Allah nam se smilovao, da je Uzvišeni u formi zapovijedi naložio robovima da iskreno učine tevbu rekavši: “O VJERNICI, UČINITE POKAJANJE ALLAHU ISKRENO…” Tahrim 8
Allah subhanehu ve te’ala nam daje priliku da učinimo tevbu prije nego što meleki pisari (Kiramun-katibun) pristupe bilježenju. Vezano za to, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Meleki koji stoje na lijevoj strani će uistinu podići pero od roba muslimana, koji je pogriješio, šest sahata (moguće je da se pod sahatom misli na poznatu fizičku mjeru ili je to neki manji period dana odnosno noći), pa ukoliko se on pokaje i zatraži oprost od Allaha za grijehe, oni će odbaciti grijeh, u protivnom biće mu upisan jedan grijeh” Bilježe Taberani i Bejheki. A drugi je nakon što grijeh bude upisan, pa do smrtnog časa.
Nesreća mnogih ljudi je što se ne boje Allahove sile i na razne načine Mu danonoćno bivaju nepokorni, i među njima ima i onih koji su upali u propast od omalovažavanja grijeha, tako da se mogu vidjeti neki od njih, koji potcjenjuju neke male grijehe govoreći: “Šta ima loše u tome, ako on pogleda žensku osobu koju može da oženi ili se ruga na nju.”
Oni su skloni gledanju zabranjenih stvari u časopisima i filmovima, a neki od njih, kad im bude predočeno da je neka stvar zabranjena, omalovažavajući postavljaju pitanje: “Koliko je lošeg u tome? Da li je to veliki ili mali grijeh?”
Kada znamo kako izgleda ova prisutna stvarnost, napravimo neku usporedbu između nje i dva sljedeća hadisa koje imam Buhari bilježi u svom Sahihu:
1. Enes radijallahu anhu kaže: “Uistinu radite neka djela koja su u vašim očima tanja od dlake, a u doba Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem mi smo ih smatrali grijesima koji vode u propast.”
2. Ibn Mes’ud radijallahu anhu kaže: “Vjernik svoj grijeh vidi kao brdo pod kojim sjedi, bojeći se da ono ne padne na njega. A grješnik gleda na svoj grijeh kao na muhu koja je pala na njegov nos, pa mahne rukom i otjera je.”
Mogu li oni shvatiti koliko je stvar opasna kada pročitaju ovaj hadis Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem: “Čuvajte se malih grijeha, jer činjenje malih grijeha je kao primjer nekih ljudi koji se spuste u neku dolinu, pa jedan dođe sa granama, drugi dođe sa granama, tako da donesu toliko da na njemu skuhaju hljeb. Kada neko počne činiti male grijehe to ga odvede u propast.” A u jednoj drugoj predaji stoji: “Čuvajte se sitnih grijeha, jer se oni gomilaju na čovjeka, dok ga ne upropaste.” Bilježi Ahmed.
Učenjaci navode da je činjenje malih grijeha blisko povezano sa manjkanjem stida, nehajem i neposjedovanjem straha od Allaha subhanehu ve te’ala, uz olahko držanje malog grijeha. To ga približava velikim grijesima, šta više dovodi ga u istu kategoriju sa njima. Zbog toga mali grijeh nije mali, ukoliko se stalno čini, a veliki grijeh nestaje iskrenim traženjem oprosta. Onome ko se nađe u ovakvoj situaciji poručujemo: “Ne gledaj u to što je grijeh mali, već gledaj kome činiš nepokornost.”
Ove riječi će koristiti, ako Allah da, iskrenima, koji osjećaju grijeh i nisu u zabludi, niti ustrajavaju u grijehu. One su upućene onome ko vjeruje u riječi Uzvišenog Allaha: “KAŽI ROBOVIMA MOJIM, DA SAM JA ZAISTA ONAJ KOJI PRAŠTA I DA SAM MILOSTIV.” Hidžr 49
Kao što vjeruje da je Allah subhanehu ve te’ala rekao: “ALI DA JE MOJA KAZNA DOISTA BOLNA KAZNA.” Hidžr 5O
UVJETI TEVBE (POKAJANJA)
Riječ TEVBA je velika riječ, koja ima duboka značenja, a ne kao što mnogi misle, samo deklarisanje riječima, a nakon toga nastupanje sa grijesima.
Razmisli dobro šta kaže Uzvišeni Allah: “DA OD GOSPODARA SVOGA OPROSTA TRAŽITE I DA SE POKAJETE.” Hud 3
Vidjećeš da je tevba, ta koja predstavlja dopunu za istigfar. Budući da je riječ o krupnoj stvari, ona mora imati uvjete. Učenjaci navode uvjete za tevbu, koji su uzeti iz Kur’anskih ajeta i hadisa Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
UVJETI DA BI TEVBA BILA PRIMLJENA
Prvo: Istog trenutka prestati sa činjenjem grijeha
Drugo: Pokajati se za učinjeno
Treće: Čvrsto odlučiti da se neće ponoviti činjenje grijeha
Četvrto: Onima kojima je učinjena nepravda nadoknaditi učinjenu nepravdu ili tražiti halala od njih.
Neki učenjaci navode druga objašnjenja kao uvjete za valjanu tevbu. Navest ćemo ih u nekim primjerima.
Prvo: Da napuštanje grijeha bude u ime Allaha, a ne zbog nekih drugih stvari, kao što je nemogućnost izvršenja ili nemogućnost da se ponovo učini taj grijeh.
Ne može se nazvati pokajnikom (onim ko je tevbu učinio), neko ko se prođe grijeha zbog toga što se oni negativno odražavaju na njegov ugled među ljudima ili što će možda dobiti otkaz sa posla.
Ne može se nazvati pokajanjem neko ko ostavi grijeh u cilju čuvanja zdravlja i snage, kao na primjer da ostavi blud i razvrat iz straha od opasnih prelaznih bolesti ili zbog toga da mu to ne oslabi njegovo tijelo i psihu.
Ne može se nazvati pokajanjem onaj ko odustane od krađe zbog toga što nije pronašao ulaz u kuću ili nije uspio otvoriti kasu ili se pobojao čuvara ili policajca.
Niti se može reći da je pokajanje za onoga ko se prođe konzumiranja alkohola i uživanja droga zbog toga što je ostao bez novca.
Također se ne može nazvati pokajanjem onaj ko nije u stanju učiniti grijeh zbog nekog faktora koji je izvan njegove volje, kao na primjer kada lažac oboli od paralize i zbog toga izgubi moć govora, ili bludnik izgubi spolnu potenciju ili pak kradljivca koji u nekoj nesreći ostane bez tjelesnih udova.
Osobe kao što su ove obavezne su se pokajati, zažaliti zbog onoga što su uradile u tome smislu, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Kajanje je tevba”. Bilježe Ahmed i Ibn Madždže.
Allah onoga ko nije u mogućnosti, a želi da učini neko dobro djelo, stavi u rang samog činioca tog djela. Pogledaj šta kaže Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: “Ovaj svijet je za četiri osobe, rob kojeg Allah opskrbi imetkom i znanjem, pa se boji svoga Gospodara i održava rodbinske veze i zna svoje obaveze prema Allahu, to je najbolji stepen. Rob kome je Allah podari znanje, a nije mu podario imetak, ima iskren nijjet i kaže: “Da mi je imetka radio bih kao taj i taj, njegov imetak biće primljen i imaće istu nagradu. Rob kome je Allah podario imetak, a nije mu podario znanje, nepromišljeno troši svoj imetak, ne boji se svog Gospodara, ne održava rodbinske veze i ne zna svoje obaveze prema Allahu, ovo je najgori stepen. I rob kome Allah nije podario ni imetak ni znanje pa kaže: “Kada bih imao imetak radio bih kao taj i taj, on ima ono što je nanijetio, pa će obojca imati isti teret.” Bilježe Ahmed i Tirmizi.
Drugo: Da osjeća da je grijeh ružan i štetan. Ovo znači da valjana tevba nije moguća osjećajem naslade i radosti prilikom prisjećanja prošlih grijeha, ili da im čovjek želi da im se vrati u budućnosti.
Ibn Kajim (Allah mu se smilovao) navodi mnogobrojne štetne posljedice koje nastaju činjenjem grijeha, u njih spadaju:
– lijenost u sticanju nauke,
– okorjelost srca,
– pojava neprilika,
– tjelesna klonulost,
– gubitak pobožnosti,
– nestanak bereketa,
– umanjenje pomoći od Allaha subhanehu ve te’ala,
– duševna potištenost,
– rađenje ružnih djela,
– privikavanje na grijeh,
– grješnik omalovažava Allaha subhanehu ve te’ala,
– omaložava ljude,
– proklinju ga životinje,
– grješnik navlači odoru srama,
– srce mu se zapečaćuje i pada pod prokletstvo,
– ne primaju mu se dove,
– opšte širenje nemorala i nestajanje osjećaja časti,
– gubitak stida,
– nestanak blagodati,
– pojava mržnje i osvete,
– pojava straha u srcu grješnika,
– padanje u šejtanske okove,
– ružan kraj i patnja na ahiretu…
Spoznaja o štetnim posljedicama koje uzrokuju činjenje grijeha doprinosi tome da se rob udaljava od grijeha u potpunosti, a neki ljudi prelaze sa jednog na drugi grijeh, čemu može biti uzrok:
– da vjeruje da je kazna koja prati taj grijeh mala,
– da stremi više tom grijehu i da mu je strast na tome najvažnija,
– da prilike koje trebaju da se ostvare za taj grijeh idu na ruku više nego u drugim slučajevima, za razliku od grijeha koji recimo zahtjeva pripreme, jer preduslovi da se on učini ne postoje tog trenutka,
– da prijatelji i bližnji rade taj grijeh, pa mu je teško da se izdvoji od njih,
– da nekom čovjeku određeni grijeh donosi određeni ugled i položaj među njegovom družinom, te mu teško pada da izgubi ovaj položaj, pa nastavlja sa činjenjem grijeha, kao što je slučaj sa nekim koji stoje na čelu družine, koja karakteriše zlo i svakojaki nered. Tako je bio slučaj sa razuzdanim pjesnikom Ebu Nuvasom. Kada ga je Ebu Atakije, pjesnik koji ga je savjetovao i opominjao, posavjetovao i ukorio zbog bestidnog činjenja grijeha Ebu Nuvas je odgovorio u stihu: “O, Atakije zar misliš da ću napustiti te krčme. Zar misliš da ću upropastiti položaj koji imam među ljudima uglednim.”
Treće: Da čovjek učini tevbu odmah, jer odgađanje tevbe je i samo po sebi grijeh koji traži pokajanje.
Četvrto: Da se boji za svoju tevbu da ne bude manjkava, te da nije ubijeđen da je ona i primljena, pa da se osloni na sebe i osjeti se sigurnim od Allahovih iskušenja.
Peto: Nadoknaditi ono što je propušteno, a što je Allah naložio kao obavezu, ukoliko je to moguće, kao što je davanje zekata, kojega je čovjek uskratio u prošlosti i obaveza prema siromašnim u tom smislu.
Šesto: Da se udalji od mjesta gdje je počinio grijeh, ukoliko će ga prisustvo na tom mjestu navesti na činjenje grijeha i drugi put.
Sedmo: Da se kloni onoga ko ga je pomogao u činjenju grijeha. Ovo i gore spomenuto spada u pouke iz hadisa o ubici koji je ubio stotinu ljudi, a koji će biti kasnije naveden.
Allah subhanehu ve te’alakaže: “TOG DANA ĆE ONI KOJI SU JEDNI DRUGIMA BILI PRIJATELJI POSTATI NEPRIJATELJI, SAMO TO NEĆE BITI ONI KOJI SU SE ALLAHA BOJALI I GRIJEHA SE KLONULI.” Zuhruf 67
Oni koji su zajedno činili loša djela, će na Sudnjem danu proklinjati jedni druge, stoga, ti koji tevbu činiš, moraš da ih se kloneš, da ih odbaciš i prekineš odnose sa njima i čuvaš ih se, ukoliko nisi u stanju da se odupreš njihovim nagovaranjima i da te šejtan ne nagovori, učinivši ti lijepim da im se vratiš sa ciljem da ih pozoveš u vjeru, a ti znaš da si slab i da se nećeš moći oduprijeti. Postoje mnogobrojni slučajevi kada se ljudi vraćaju grijehu i obnavljaju vezu sa bivšim drugovima.
Osmo: Čovjek treba da uništi sve zabranjene stvari koje posjeduje, kao što su pića, instrumenti za zabavu, kao što su flauta i lutnja, zabranjene slike i filmovi, razuzdane priče i kipovi, to treba polomiti, uništiti i spaliti.
Pitanje eliminisanja svega što ima vezu sa džahilijetom, na pragu ustrajnosti, je za onoga ko čini tevbu nužno prisutno pitanje.
Koliko ima slučajeva da je zadržavanje ovih stvari kod ljudi koji su činili tevbu uzrokovalo da odstupe od tevbe i padnu u zabludu poslije upute. Molimo Allaha subhanehu ve te’ala da nam da postojanost.
Deveto: Onaj ko čini tevbu treba da izabere dobro društvo, koje će mu biti od pomoći i koje će mu biti zamjena za loše društvo, zatim da teži da prisustvuje halkama, gdje se uči Kur’an, i društvu koje se bavi naukom, te da svoje vrijeme upotpuni u ono što je korisno, kako šejtan ne bi našao praznine kod njega da ga podsjeti na prošlost.
Deseto: Da se okrene svom tijelu, koje je odgojio na nedozvoljeno stečeni imetak, te da njegovu snagu potroši u pokornosti Allahu vodeći računa o halalu, kako bi tjelesna faza postala čista.
Jedanaest: Da tevba bude učinjena prije nego što duša zakrklja u grlu i prije nego Sunce izađe sa zapada. Krkljanje je glas koji se pojavljuje iz grla prilikom vađenja duše, a pod ovim navedenom se želi reći da tevba bude učinjena prije malog i velikog kijameta, jer Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Ko učini tevbu Allahu prije nego što mu duša zakrklja, Allah će mu je primiti.” Bilježe Ahmed i Tirmizi. Također je rekao: “Ko učini tevbu prije nego što Sunce izađe sa zapada Allah će mu oprostiti.” Bilježi Muslim.
VELIKA TEVBA
Ovdje ćemo navesti jedan način na koji je prva skupina ovog ummeta, ashabi Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem činila tevbu.
Prenosi se od Burejde radijallahu anhu da je Muaz ibn Malik El-Eslemi došao kod Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i rekao: “O Allahov Poslaniče, napravio sam nasilje prema sebi samom i učinio blud, želim da me očistiš.” Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga je vratio. Sutradan on je ponovo došao i rekao: “O Allahov Poslaniče, počinio sam blud.” Pa ga je on vratio po drugi put. Zatim je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem poslao po njegove saplemenike i rekao: “Da li znate da on nije umno poremećen? Da li vam je nešto čudno kod njega?” – ‘Mi ga poznajemo sasvim kao pametnog. On spada po našem mišljenju, među dobre od nas.” Pa je došao i treći put kod Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. On je opet poslao po njih i pitao ih, a oni su rekli da ne znaju ništa što je loše vezano za njega ili njegov razum. Nakon četvrtog dolaženja iskopao je rupu za njega, zatim je naređeno i on je kamenovan.”
Burejde kaže: “Jedna žena iz plemena Gamidija je došla i rekla: “O Allahov Poslaniče, počinila sam blud, očisti me.” On ju je vratio, a ona je došla sutra i rekla: “O Allahov Poslaniče zašto si me vratio? Možda si me vratio kao što si i Muaza, ja sam tako mi Allaha noseća.” On reče: “Onda ne, idi dok ne rodiš”. Nakon što je rodila, došla je Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem sa djetetom u tkanini rekavši: “Evo rodila sam ga”. On joj reče: “Idi doji ga dok mu bude vrijeme da ga odbiješ od dojenja”. Nakon što ga je odbila od dojenja došla je sa djetetom, koje je držalo komad hljeba u ruci i rekla: “Evo, Allahov Poslaniče, odbila sam ga od dojenja i već jede hranu.” Dijete je predano jednom čovjeku, muslimanu, a zatim je naređeno da se iskopa rupa do njenih prsa, te je naređeno ljudima i oni su je kamenovali. Halid ibn Velid je uzeo jedan kamen i pogodio njenu glavu, tako da ga je njena krv poprskala po licu, a on je počeo da je grdi. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je to čuo i rekao: “Polahko Halide! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša učinila je takvu tevbu, da je učinila i “sahibu meks” (onaj koji nepravedno nameće namete) bilo bi joj oprošteno.” Zatim joj je klanjana dženaza i zakopana je. Bilježi Muslim
U jednoj predaji stoji da je Omer radijallahu anhu rekao: “O Allahov Poslaniče, kamenovao si je, a zatim si joj klanjao dženazu!” A on je rekao: “Pokajala se takvom tevbom, kada bi je razdijelili na sedamdeset stanovnika Medine bila bi im dosta. Smatraš li išta boljim od samožrtvovanja u ime Allaha.” Bilježi Abdurrezak.
TEVBA BRIŠE ONO ŠTO JE BILO PRIJE NJE
Dešava se da čovjek kaže: “Želim da se pokajem, ali šta mi garantuje da će mi Allah oprostiti kada se pokajem. Ja želim biti ustrajan, ali me obuzima osjećaj da će moja tevba biti odbijena. Kada bih znao da će mi Allah oprostiti, pokajao bih se?!”
Osjećaj koji imaš, imali su neki ljudi prije tebe, koji su pripadali ashabima Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem Ako podrobno razmisliš o ove dvije predaje, takav osjećaj će ako Allah da nestati:
Imam Muslim, Allah mu se smilovao, prenosi kako je Amr ibn As primio islam.- “Nakon što je Allah subhanehu ve te’ala usadio islam u moje srce, otišao sam Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i rekao: “Pruži svoju desnicu da ti dam prisegu.” On je pružio svoju desnu ruku, a ja sam sklopio svoju ruku. On reče: “Šta je sa tobom Amre?” – “Želim da postavim uvjet”- rekao sam. On reče: “Da postaviš uvjet, za šta?” “Da mi bude oprošteno”–rekao sam. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: “Zar ne znaš Amre da primanje islama briše ono što je bilo prije njega, da hidžra briše ono što je bilo prije nje, i da hadždž briše ono što je bilo prije njega?”
Imam Muslim prenosi od Ibn Abbasa radijallahu anhu da su neki mnogobošci ogrezli u ubistvima i zinaluku, a poslije došli Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem i rekli: “Ono što govoriš i čemu pozivaš je doista dobro, kada bi nam mogao reći da postoji iskup za ono što smo radili.” Onda su objavljene riječi Uzvišenog Allaha: “I ONI KOJI SE MIMO ALLAHA DRUGOM BOGU NE KLANJAJU, I KOJI, ONE KOJE JE ALLAH ZABRANIO, NE UBIJAJU, OSIM KAD PRAVDA ZAHTJEVA, I KOJI NE BLUDNIČE; – A KO TO RADI, ISKUSIĆE KAZNU.” Furkan 68
A objavljen je i ajet: “RECI, O ROBOVI MOJI KOJI STE SE PREMA SEBI OGRIJEŠILI, NE GUBITE NADU U ALLAHOVU MILOST.” Zumer 53
DA LI ĆE MI ALLAH OPROSTITI?
Desi se da kažeš: “Želim da se pokajem, ali moji grijesi su veoma brojni. Nema ružnog djela kojeg nisam počinio i kad mi je grijeh pao na pamet, ja sam ga uradio.
To je došlo do te mjere da ne znam da li je moguće da mi Allah subhanehu ve te’ala oprosti što sam uradio tokom tih dugih godina?!”
Poštovani brate! To nije naročit problem, što više, to je problem velikog broja onih koji žele učiniti tevbu.
Navešću primjer jednog mladića, koji je postavio pitanje, rekavši da je sa grijesima počeo od ranih godina i tako da je do sedamnaeste godine imao jedan dug spisak raznih grijeha, kako velikih tako i malih grijeha koje je počinio, vezano i za mlade i stare osobe, tako je napravio nekoliko krađa, a zatim rekao: “Kajem se Uzvišenom Allahu, klanjam i provodim dio noći u ibadetu, postim ponedjeljak i četvrtak, učim Ku’ran poslije sabah-namaza, da li će mi biti oprošteno?”
Princip kod nas muslimana kada je u pitanju nalaženje propisa i rješenja jeste obračanje Kur’anu i sunnetu. Kada se obratimo Kur’anu naći ćemo riječi Uzvišenog Allaha: “RECI, O ROBOVI MOJI KOJI STE SE PREMA SEBI OGRIJEŠILI, NE GUBITE NADU U ALLAHOVU MILOST! ALLAH ĆE, SIGURNO, SVE GRIJEHE OPROSTITI. ON, DOISTA MNOGO PRAŠTA I ON JE MILOSTIV. I POVRATITE SE GOSPODARU SVOME I POKORITE MU SE.” Zumer 53-54
Ovo je precizan odgovor za pametno pitanje, on je jasan i ne zahtjeva bilo kakvo objašnjenje. Što se tiče osjećaja da su grijesi prekobrojni do te mjere da ih Allah neće oprostiti, taj osjećaj se javlja zbog nepostojanja čvrstog uvjerenja u veličinu Allahove milosti na prvom mjestu, zbog nedostatka vjere da Allah može oprostiti sve grijehe na drugom, zbog slabosti jedne naše odlike srca, a to je nada na trećem i zbog nepostojanja uvjerenja da je učinak tevbe brisanje grijeha na četvrtom mjestu. Daćemo odgovor za svaki navedeni problem.
Što se tiče prvog dovoljno je kao pojašnjenje navesti riječi Uzvišenog Allaha: “A MOJA MILOST OBUHVATA SVAKU STVAR.” A’raf 56
Kada je riječ o drugom, dovoljno je obratiti pažnju na vjerodostojni hadis-kudsi koji glasi: “Uzvišeni je rekao: “Ko bude spoznao da Ja mogu oprostiti grijehe, oprostiću mu i neću obraćati pažnju, dok Mi ne učini širk.” Bilježi Teberani. Ovo se odnosi na vrijeme kad se rob bude susretao sa svojim Gospodarom na Ahiretu.
Što se tiče treće navedene stvari, nju tretira hadis-kudsi koji glasi: “O sine Ademov kada Me pozoveš i zamoliš, Ja ću ti oprostiti ono što si učinio i neću obratiti pažnju, o sine Ademov, makar tvoji grijesi dopirali do nebeskog svoda, a zatim zatražiš da ti oprostim, neću obraćati pažnju, o sine Ademov makar došao sa grijesima velikim kao zemlja, zatim Me sretneš ne pripisujući Mi druga, Ja ću ti oprostiti isto toliko oprosta.” Bilježi Ibn Madždže.
Što se tiče četvrte stvari dovoljno je, vezano za nju, navesti hadis Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj ko se pokaje, sličan je onome ko nema grijeha.” Bilježi Ibn Madždže.
Svakom ko je mišljenja da će mu Allah teško oprostiti mnogobrojna ružna djela navodimo ovaj hadis. Prenosi se od Ebu Seida Sa’da ibn Malika ibn Senama radijallahu anhu da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Među onima koji su bili prije vas bio je neki čovjek koji je ubio devedeset i devet osoba, pa je pitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, te su ga uputili su ga na jednog rahiba (isposnika). Ode do spomenutog rahiba i kaže mu da je ubio devedeset devet osoba, pa ga onda upita, da li za njega ima oprosta od Allaha? Na to mu rahib kaže da za njega nema oprosta. Čovjek se na to podiže i ubi rahiba kojim je napunio stotinu ubijenih. Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, pa ga uputiše na jednog učenjaka kome je on otišao i ispričao da je ubio stotinu osoba i da li za njega ima tevbe? Učenjak mu na to reče: “Svakako, ko te sprječava da iskreno učiniš tevbu? Idi u tu i tu zemlju, u njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u njihovom robovanju i nipošto se ne vračaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.” Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka mučitelja. Meleki milosti rekoše: “On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu.” Meleki mučitelji rekoše: “On nikada nije učinio nijedno dobro djelo.” Tada melekima stiže jedan drugi melek, u ljudskom obliku, kojeg oni uzeše za sudiju koji će im presuditi. Melek, sudija, im reče: “Izmjerite rastojanje između jednog i drugog mjesta, pa kojem mjestu bude bliži, njemu i pripada.” Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bio bliži zemlji kojoj je krenuo, te ga uzeše meleki milosti.” A u jednom drugom Buharijinom rivajetu stoji: “Bio je bliži zemlji dobra za pedalj, pa je zbog toga postao njen.” A u sljedećem Buharijinom rivajetu takođe stoji: “Pa je Allah subhanehu ve te’ala naredio zemlji dobra da se približi, a zemlji grijeha da se udalji, zatim je melekima naredio da izmjere razdaljinu između njih. Meleki to uradiše i nađoše da je bio bliži zemlji dobra za samo jedan pedalj, te mu Allah subhanehu ve te’ala oprosti njegove grijehe.”
Da li sada smatraš, ti koji želiš tevbu učiniti, da su tvoji grijesi veći od grijeha ovog čovjeka kojem se Allah subhanehu ve te’ala smilovao? Stoga čemu očaj.
Brate u islamu, ova stvar iziskuje još veću pažnju, pogledaj dobro šta kaže Uzvišeni Allah subhanehu ve te’ala: “I ONI KOJI SE MIMO ALLAHA DRUGOM BOGU NE KLANJAJU, I KOJI, ONE KOJE JE ALLAH ZABRANIO, NE UBIJAJU, OSIM KAD PRAVDA ZAHTJEVA, I KOJI NE BLUDNIČE; – A KO TO RADI, ISKUSIĆE KAZNU, PATNJA ĆE MU NA ONOM SVIJETU UDVOSTRUČENA BITI, I VJEČNO ĆE U NJOJ PONIŽEN OSTATI; ALI ONIMA KOJI SE POKAJU I UZVJERUJU I DOBRA DJELA ČINE, ALLAH ĆE NJIHOVA RĐAVA DJELA U DOBRA PROMIJENITI, A ALLAH PRAŠTA I SAMILOSTAN JE… ” Furkan 68-7O Zastanimo kod riječi: “ALLAH ĆE NJIHOVA RĐAVA DJELA U DOBRA PROMIJENITI… ” Furkan 70
Ove riječi govore o neizmjernoj Allahovoj subhanehu ve te’ala dobroti. Učenjaci kažu da postoje dva načina da loša djela budu zamijenjena dobrim djelima.
PRVI: Da loša svojstva budu zamijenjena dobrim svojstvima, kao na primjer: da širk bude zamijenjen imanom, zinaluk čednošću, laž iskrenošću, nepovjerenje povjerenjom, itd.
DRUGI: Da ružna djela budu zamijenjena dobrim djelima na Sudnjem danu. Razmisli dobro šta kaže Uzvišeni Allah subhanehu ve te’ala: “ALLAH ĆE NJIHOVA LOŠA DJELA U DOBRA PROMIJENITI.” Nije rečeno umjesto svakog lošeg biće jedno dobro djelo, jer može biti, manje ili više u pogledu broja i količine, što ovisi od onoga ko čini pokajanje, ili od potpunosti njegove tevbe. Šta misliš postoji li dobrota veća od ove?
U sljedećem hadisu pogledaj nešto što govori o toj božanskoj plemenitosti:
Prenosi se od Abdurrahmana ibn Džubejra, a ovaj od Ebu Tavile Šatib El–Menduda, da je on došao Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, a u drugoj predaji, stoji da je došao neki starac u dubokoj starosti, obrve su mu padale po očima, oslanjao se na štap i stao pred Poslanika sallallahu alejhi ve sellem rekavši: “Šta misliš za nekog čovjeka, koji je radio svakojake grijehe, i nije bilo grijeha kojeg nije počinio, u tom griješenju nije propustio bilo kakvu malu ili veliku potrebu, a da joj nije udovoljio (a u jednoj predaji stoji – a da je se nije domogao svojom desnicom) kada bi se njegovi grijesi podijelili među stanovnicima zemlje uništili bi ih, ima li takav čovjek pravo na tevbu? Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga upita: “Da li si primio islam?” On reče: “Ja svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik.” – “Radi dobra djela i kloni se loših djela, pa će ti ih Allah subhanehu ve te’ala sva dobrim učiniti.” – reče mu Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. – “I varanje i razvratnost?” – upita on. – ” Da” – reče Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. On reče: “ALLAHU EKBER” – i neprestano to govoreći izgubi se iz vida.” Hejsemi kaže da Taberani i Bezzar prenose sličan hadis.
Jedan čovjek koji je učinio tevbu pita: “Bio sam u zabludi i nisam obavljao namaz, udaljio sam se time od islama, ali sam radio neka dobra djela. Da li će mi ta djela nakon što sam se pokajao, biti primljena, ili će otići u nepovrat?”
Evo odgovora na to pitanje: – Prenosi se od Urve ibn Zubejra da mu je Ibn Hazzam rekao, da je on pitao Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: “O Allahov Poslaniče, šta misliš o nekima djelima, koja sam činio u džahilijjetu, kao što su sadaka, oslobađanje zarobljenika, održavanje rodbinskih veza, da li ću imati nagradu za njih. Pa mu je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Ti si ušao u islam sa dobrim djelima koja si uradio.” Bilježi Buharija.
Grijesi bivaju oprošteni, loša djela zamijenjena dobrim, dobra djela iz vremena džahilijjeta bivaju upisana onome ko ih je uradio nakon što se pokaje, i šta još?
ŠTA DA URADIM KADA POČINIM GRIJEH?
Pitaš se: “Kako da se pokajem istog trena kada učinim grijeh, i da li ima nešto, što trebam uraditi odmah nakon što učinim grijeh?”
Ono što treba uslijediti nakon grijeha je prestanak sa činjenjem grijeha i to se može predstaviti sa dvije radnje:
– Postupci srca – koji se ogledaju u kajanju i čvrstoj odlučnosti da se grijeh neće ponovo činiti, što nastaje kao rezultat straha od Allah subhanehu ve te’ala, i
– Fizički postupci – koji se ogledaju kroz činjenje različitih dobrih djela u koja spadaju: salat-tevbe (namaz pokajanja) – o šerijatskoj utemeljenosti ovog namaza govori sljedeći hadis: – Prenosi se od Ebu Bekra radijallahu anhu da je rekao: “Čuo sam od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kako govori: “Koji god čovjek počini grijeh, a potom se očisti i klanja (dva rekata) i zamoli Allaha za oprost, biće mu oprošteno.” Bilježe Ashabu Sunen.
Zatim je proučio ovaj ajet: “…I ZA ONE KOJI SE, KADA GRIJEH POČINE ILI KAD SE PREMA SEBI OGRIJEŠE, ALLAHA SJETE I OPROST ZA SVOJE GRIJEHE ZAMOLE – A KO ĆE GRIJEHE OPROSTITI AKO NE ALLAH? – I KOJI SVJESNO U GRIJEHU NE USTRAJAVAJU.” Ali Imran135.
Postoje i druge vjerodostojne predaje, koje govore o dva rekata koji brišu grijeh.
GRIJEŠNICI ME PROGONE
Kaže nam: “Želim da se pokajem, ali me moji drugovi, koji su skloni činjenju grijeha, progone na svakom mjestu i čim primijete neku promjenu kod mene, žestoko me napadnu, a ja osjećam da sam slab. Šta da činim?!”
Budi strpljiv, jer ovo je Allahov zakon u iskušavanju Njegovih robova, da bi se iskreni prepoznali od lažljivaca i da bi Allah subhanehu ve te’ala odvojio ono što je ružno od onog što je lijepo.
Koliko god puta da kreneš od početka budi postojan, jer šejtani između džina i ljudi međusobno naređuju da bi te vratili nazad, a ti nemoj da im se pokoriš. Oni će ti na početku govoriti da je to zanesenjaštvo koje će te ubrzo proći i prolazna kriza.
Čudno je kad neki od njih kažu svom prijatelju, kada ovaj odluči da se pokaje: “Vjerovatno ga je snašlo neko zlo!!” Čudno je i kako je jedna od takvih žena, kada joj je čovjek, s kojim je bila u vezi, zalupio telefonskom slušalicom, jer se pokajao i nije želio nastaviti sa grješenjem, nazvala tog čovjeka nakon određenog vremena, rekavši mu: “Možda će te proći to haluciniranje?”
Allah subhanehu ve te’ala kaže: “RECI: ‘TRAŽIM ZAŠTITU GOSPODARA LJUDI, VLADARA LJUDI, BOGA LJUDI, OD ZLA ŠEJTANA – NAPASNIKA, KOJI ZLE MISLI UNOSI U SRCA LJUDI, OD DŽINNOVA I OD LJUDI!'” Nas 1-6.
Na kraju, da li je preča pokornost Allahu subhanehu ve te’ala ili prijateljima, koji su ogrezli u grijehu? Oni će te, to moraš znati, proganjati na svakom mjestu i upotrijebit će sva sredstva da te vrate na put zablude. Jedan čovjek mi je pričao, da je žena koja je radila sa njim grijeh, nakon što se on pokajao, naređivala svom vozaču da ide iza njega, dok je on na putu do džamije, da bi govorila sa njim kroz prozor.
U Kur’anu stoji: “ALLAH ĆE VJERNIKE POSTOJANOM RJEČJU UČVRSTITI I NA OVOM I NA ONOM SVIJETU.” Ibrahim 27
Oni će te podsjećati na prošlost, i lijepim ti predstavljati prethodne grijehe na sve načine: uspomenama, nastojanjima da ti se približe, slikama, pismima, i sl. Nemoj im se pokoriti! Budi oprezan prema njima, da te ne bi zaveli.
Sjeti se slučaja se plemenitim ashabom Ka’b ibn Malikom, kada je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem naredio svima ashabima da ga bojkotiraju, zbog toga što je izostao od pohoda na Tebuk.
Vladar plemena Gassan, nevjernik, poslao mu je pismo u kojem je rekao: “Saznali smo da te tvoji drugovi izbjegavaju. Bog te nije stvorio u zemlji bijednih i izgubljenih, na nama je da te bratski prihvatimo.”
Nevjernik je želio da pridobije muslimana, tako što će izaći iz Medine i zalutati u zemlji nevjerničkoj.
Kakav je bio stav plemenitog ashaba? Ka’b je rekao: “Dok sam ga čitao rekao sam: “Ovo je takođe iskušenje, okrenuo sam se sa njim prema ognjištu i spalio ga.”
Ovako i ti koji vjeruješ, budi odlučan prema svemu što dolazi od poklonika grijeha, spali to neka postane pepeo, jer pomisli da si ti taj koji gori u ahiretskoj vatri, jer rekao je Allah subhanehu ve te’ala: “A TI BUDI STRPLJIV! ALLAHOVO OBEĆANJE JE, ZAISTA ISTINA I NEKA TE NIKAKO NE OBMANU ONI KOJI ČVRSTO NE VJERUJU. Rum 6O.
ONI MI PRIJETE
“Želim da se pokajem, ali moji stari drugovi mi prijete da će razglasiti moje sramote među ljudima, i da će moje tajne biti iznesene pred svima, i oni imaju slike i dokumente, te se bojim za svoj ugled. Strah me je!!!”
Naš odgovor je: “Bori se protiv šejtanovih ortaka, šejtanove spletke su slabe. Ovo su pritisci šejtanovih pomagača, koji su se vratili protiv tebe, ali će se raspršiti i popadati pred vjernikovom strpljivošću i postojanošću.
Treba da znaš, ukoliko pristaneš uz njih i popustiš, oni će imati još više dokaza protiv tebe, te bi tako svakako bio gubitak. Međutim, nemoj popustiti pred njima, i zatraži pomoć od Allaha subhanehu ve te’ala i reci: “HASBIJALLAHU VE NI’AMEL-VE KIL. (Dovoljan mi je Allah i divan li je On zaštitnik.)
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kada bi se plašio nekih ljudi rekao: “ALLAHUMME INNI NEDŽ’ALUKE FI NUHURIHIM, VE NE’UZU BIKE MIN ŠURURIHIM.” (Allahu naš, mi vjerujemo da ćeš ih Ti žrtvovati, i utječem ti se od njihovog zla). – Bilježe Ahmed i Ebu Davud.
Tačno je da je situacija teška, i da je osobu koja se pokaje, proganjaju oni koji su ogrezli u grijehu, govoreći: “Snimio sam tvoj razgovor, a imam i tvoje slike, pa, ukoliko odbiješ da izađeš sa nama, osramotiću te kod tvoje porodice.”
Tačno je da je to nezavidna situacija. Obrati pažnju na rat, kojeg šejtanovi pomagači vode protiv osoba koje su se pokajale, a koje su bili pjevači i pjevačice, glumci i glumice… Oni iznose najružnije proizvode, koje su oni u prošlosti proizveli i izlažu ih u javnost radi psihološkog rata.
Ali, Allah je sa bogobojaznima, sa onima koji se kaju, i On je zaštitnik vjernika, On ih neće iznevjeriti niti ostaviti, niti će rob zatražiti utočište kod Njega, a da bude odbačen. Neka znaš da poslije teškoće dolazi olakšica, i da poslije tjeskobe dolazi radost i utjeha.
Brate, ti koji se kaješ upečatljivo, slušaj one koji će ti iznijeti samo jedan dokaz za ono što govore. Radi se o plemenitom ashabu Mursidu ibn Ebu Mursid El–Gamevijju, rječitom i sposobnom čovjeku, koji je tajno prebacivao nemoćne muslimane iz Mekke u Medinu. U Tirmizijinom “Sunenu” stoji zabilježeno: “Bio jednom čovjek kojeg su zvali Mursid bin Ebu Mursid, on je predvodio zarobljenike iz Mekke u Medinu. A jedna prostitutka u Mekki, koja se zvala Inak, je bila njegova prijateljica. On je obećao jednom od zarobljenika u Mekki da će ga provesti. “Došao sam – kaže on – “do sjene jednog mekkanskog zida. Noć je bila obasjana mjesečinom. Inak je došla i vidjela moju sjenu na zidu. Kada je došla do mene prepoznala me je i rekla: “Mursid”? “Mursid”. rekao sam ja. “Dobro došao! Dođi i provedi noć kod nas.” Ja sam rekao: “Inak, Allah je zabranio blud.” A ona viknula: “Hej, vi pod šatorima, ovaj čovjek vam odvodi zarobljenike.”
Onda su krenuli za mnom osmorica. Ja sam se uputio ka Handeni (poznato brdo na prilazu u Mekku), došao do jedne pećine i ušao u nju. Oni su došli i gotovo da su mi stali na glavu, ali je Allah učinio da me ne vide. Zatim su se vratili, a ja sam se vratio svom prijatelju i ponio ga, a bio je težak. Došao sam do skloništa, pokidao njegove lance i krenuo, tako što sam ga nosio, a to mi je predstavljalo zamor, dok nisam došao do Medine.
Otišao sam Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i dva puta mu rekao: “Allahov Poslaniče, mogu li oženiti Inak?” Allahov Poslanik je šutio ne odgovarajući ništa, dok nije bilo objavljeno: “BLUDNIK NE TREBA DA SE OŽENI OSIM BLUDNICOM, A BLUDNICA NE TREBA DA BUDE POŽELJNA OSIM BLUDNKU ILI MNOGOBOŠCU, TO JE ZABRANJENO VJERNICIMA.” Nur 3
“O Murside, bludnik ne treba da se ženi osim sa bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna, osim bludniku ili mnogobošcu, te je nemoj ženiti.” Sunen Tirmizije 3/80.
Da li si vidio kako Allah subhanehu ve te’ala brani one koji vjeruju i koji dobra djela čine.
U najgorem slučaju, ako bi se i ostvarilo ono čega se pribojavaš, da se otkriju neke stvari i izađu na vidjelo, u tom slučaju objasni drugima svoju situaciju i reci otvoreno: “Da, bio sam grješnik, učinio sam tevbu Allahu i šta hoćete?” Svi treba da imamo na umu da je stvarna strana, sramota pred Allahom subhanehu ve te’ala na Sudnjem danu, na danu najvećeg poniženja, ne pred stotinom ili dvije, niti hiljadom ili dvije, već javno pred svim stvorenjima, melekima, džinima i ljudima od Adema alejhi selam do posljednjeg čovjeka.
Učinimo dovu koju je činio Ibrahim alejhi selam: “I NE OSRAMOTI ME NA DAN KADA ĆE LJUDI OŽIVLJENI BITI, NA DAN KADA NEĆE NIKAKVO BLAGO, A NI SINOVI OD KORISTI BITI, SAMO ĆE ONAJ KOJI ALLAHU ČISTA SRCA DOĐE SPAŠEN BITI.” Šu’ara’ 87–89
U trenucima kada budeš u prilici počiniti grijeh, osiguraj se Poslanikovom sallallahu alejhi ve sellem dovom: “Allahu naš, sakrij naše mahane i zaštiti nas od onoga od čega se bojimo. Allahu naš, podari da se osvetimo onima koji nam zulum učine i pomozi nas protiv onih koji nam nepravdu nanose. Allahu naš, ne dopusti da se naši neprijatelji i zavidnici naslađuju našim porazom.”
GRIJESI MI ZAGORČAVAJU ŽIVOT
Ponekad kažeš: “Počinio sam mnoge grijehe i pokajao se Allahu subhanehu ve te’ala, ali me moji grijesi proganjaju u podsjećanje, na ono što sam činio, zagorčavaju mi život, muče me u snovima, ne daju mi spavati noću, remete moj unutrašnji mir. Koji je način da postignem unutrašnji mir?”
Brate u Islamu, ta osjećanja su pokazatelj iskrene tevbe i to samo po sebi predstavlja kajanje. Kajanje je tevba, na ono što je prošlo, osvrni se sa nadom, nadom da će ti Allah subhanehu ve te’ala oprostiti. Ne gubi nadu u Allahovu subhanehu ve te’ala pravdu i milost.
“NADU U MILOST GOSPODARA SVOGA MOGU IZGUBITI SAMO ONI KOJI SU ZABLUDJELI.” Hidžr 56
Ibn Mes’ud radijallahu anhu kaže: “Najveći grijeh je pripisivati Allahu druga, i biti siguran od Allahove kušnje, gubiti nadu u Allahovu milost, i padati u očaj spram Allahove pravde.” Bilježi Abdurrezzak.
Vjernikov odnos prema Allahu subhanehu ve te’ala je između straha i nade. U pojedinim trenucima prevladava jedno osjećanje, a pojedinim drugo.
Kada vjernik počini grijeh, prevladava osjećaj straha u cilju pokajanja, a kada se pokaje dolazi do izražaja osjećaj nade koji teži ka Allahovom subhanehu ve te’ala oprostu.
DA LI DA PRIZNAM?
Jedna osoba je upitala tužnim glasom: “Želim da se pokajem, ali da li sam obavezan da odem i priznam grijeh koji sam počinio? Da li je uvjet za valjanost tevbe da priznam, pred kadijom u sudnici, sve što sam uradio, te da tražim da se na meni izvrši kazna za te grijehe?
Zatim, šta znači slučaj koji sam pročitao malo prije o pokajanju Mu’aza i pomenute žene, te čovjeku, koji je poljubio neku ženu u vrat.”
Brate vjerniče, reći ću ti sljedeće: “Veza između roba i Njegova Gospodara je bez privilegovanih posrednika, što predstavlja veličanstveni tevhid, kojim je zadovoljan Allah subhanehu ve te’ala.
“A KAD TE ROBOVI MOJI ZA MENE PITAJU, JA SAM, SIGURNO, BLIZU: ODAZIVAM SE MOLBI MOLITELJA…” Bekare 186.
Ako vjerujemo, da se tevba čini Allahu subhanehu ve te’ala, onda se takođe i učinjeni grijesi priznaju Allahu subhanehu ve te’ala. U dovi Sejjidul-istigfara kaže se: “Priznajem Tvoje blagodati meni date, a priznajem svoje grijehe, oprosti mi, jer sem Tebe niko grijehe ne može oprostiti.”
Mi, hvala Allahu subhanehu ve te’ala nismo kao kršćani, kod kojih postoji sveštenik, priznavanje u ispovjedaonici i garanciju o opraštanju što ide do krajnje neozbiljnosti.
Uzvišeni Allah subhanehu ve te’ala kaže: “ZAR NE ZNAJU ONI DA JEDINO ALLAH PRIMA POKAJANJE OD ROBOVA SVOJIH…” Tevba 1O4 – Dakle, bez posrednika. Što se tiče izvršenja kazne, ukoliko odluka o izvršenju kazne, ne bude već donesena od strane sudije – kadije, čovjek nije obavezan da iznese priznanje, jer nema ništa loše u tome da onaj, koga je Allah subhanehu ve te’ala sakrio, sakrije samog sebe.
Dovoljno mu je da učini tevbu za ono što je između njega i Allaha subhanehu ve te’ala.
Što se tiče navedenih osoba: Mu’aza i one žene, koji su počinili blud, te čovjeka, koji je poljubio neku ženu u vrat, oni se, neka je Allah subhanehu ve te’ala zadovoljan sa njima, učinili ono što nisu morali zbog žudnje za duhovnim očišćenjem, jer Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je odvraćao Mu’aza u početku, kada mu je došao kao i ona žena, a Omer radijallahu anhu je, isto tako rekao za čovjeka, koji je poljubio neku ženu u vrat: “Allah ga je sakrio. Trebao je i sam da se sakrije.” – Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je to prešutio, kao znak odobravanja.
Stoga, nije obavezno ići na sud u cilju registrovanja i zvaničnog priznanja, ukoliko je Allah subhanehu ve te’ala dao da grijesi, koje je čovjek počinio ostanu tajno, niti je obavezno otići do imama i tražiti izvršenje kazne nad sobom, niti zatražiti od prijatelja da mu pomognu, tako što će ga izbičevati u kući kao što nekima pada na um. Ovdje dolaze do izražaja nakaradna razmišljanja pojedinih neznalica između onih koji žele da se pokaju, kao što je slučaj i sljedećem slučaju koji ćemo iznijeti.
Neki čovjek, grješnik, je otišao kod imama jedne džamije, koji je bio neznalica. Priznao mu je grijeh, koji je učinio i zatražio od njega rješenje. Ovaj mu je imam rekao da prvo mora otići na sud i zakonski priznati grijeh, nakon čega bi nad njim bila izvršena kazna… Nakon što je ovaj siromah shvatio da neće moći izvršiti ono što mu je rečeno, odustao je od tevbe i nastavio raditi po starom.
Iskoristiću ovu priliku za jedan važan komentar i reći: “Muslimani, poznavanje propisa vjere je emanet, kao što je emanet i traženje tih propisa u vjerodostojnim izvorima.”
Allah subhanehu ve te’ala kaže: “…A TEBI OBJAVLJUJEMO KUR’AN DA BI OBJASNIO LJUDIMA ONO ŠTO IM SE OBJAVLJUJE I DA BI ONI RAZMISLILI.” Nahl 44
On takođe kaže: “…ON JE MILOSTIVI I UPITAJ O NJEMU ONOGA KOJI ZNA.” Furkan 59 Tako treba znati, da nije svaki vaiz kvalifikovan da daje fetve, niti je svaki imam džamije ili mujezin, kadar da ljudima za njihove probleme, da šerijatske propise, niti je svaki književnik ili pripovjedač taj koji može prenositi fetve.
Musliman će odgovarati za to od koga je uzimao fetve, i to je pitanje koje ima vjerski karakter. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je izrazio, da se za svoje sljedbenike, boji vođa, koji će ih odvesti na stranputicu.
Jedan od pripadnika prethodnih generacija kaže: “Ova nauka je vjera, pa gledajte od koga uzimate vašu vjeru. Robovi Allahovi, pazite se ovog područja, gdje se može okliznuti i za ono što vam se pojavi kao problem pitaj ulemu.” Allah subhanehu ve te’ala je Onaj koji daje pomoć!!!
NEKE VAŽNE FETVE VEZANE ZA ONE KOJI ŽELE UČINITI TEVBU
Možda ćeš reći: “Želim da se pokajem, ali ne znam propise koji su vezani za tevbu, a u mojoj glavi se roje mnogobrojna pitanja o tome, kako učiniti valjanu tevbu za neki grijeh, te kako ispuniti obaveze prema Allahu subhanehu ve te’ala koje sam zanemario, zatim kako vratiti ono što pripada ljudima što sam uzeo. Ima li odgovor na ovo pitanje?”
Evo za tebe, koji se vraćaš pokajanju, napitka koji liječi žestoku žeđ:
1. PITANJE: Bio sam oprezan u jednom grijehu i pokajao se za taj grijeh, ali me nadvladala duša koja teži zlu (nefsu emmaretu bis-sui) i vratio sam se tom grijehu! Da li je moja prva tevba neispravna i da li nosim odgovornost za prvobitni grijeh i za ono poslije njega?
ODGOVOR: Većina učenjaka je stava da uvjet za valjanost tevbe nije samo to da se ne vraća grijehu, nego da se valjanost tevbe zasniva na prestajanju sa činjenjem grijeha, kajanju i čvrstu odlučnost da se neće vratiti na taj grijeh. Ukoliko bi onaj koji se pokajao, ponovo učinio taj grijeh, to bi značilo, kao da radi novi grijeh, za koji je obavezan učiniti novu tevbu, a i njegova prvobitna tevba je valjana.
2. PITANJE: Da li je valjana tevba za neki grijeh, ako još uvijek čini drugi grijeh?
ODGOVOR: Valjana je tevba koja je učinjena za neki grijeh, pa makar se nastavilo sa činjenjem nekog drugog grijeha, ukoliko ti grijesi nisu od iste vrste, i ukoliko nisu međusobno vezani.
Primjera radi, ukoliko bi se čovjek pokajao zbog kamate, a nije se pokajao zbog konzumiranja alkohola, u tom slučaju je njegovo pokajanje zbog kamate valjano i obrnuto. Ali, ukoliko bi se pokajao na primjer, zbog kamate na dobit, a i dalje primao kamatu na kredit, njegova tevba u tom slučaju ne bi bila valjana.
Isti je slučaj, na primjer, ako bi se neko pokajao zbog uživanja droge, a i dalje nastavio sa konzumiranjem alkohola i obrnuto.
Ili, ako bi se pokajao zbog činjenja bluda sa nekom ženom, a nastavio raditi sa drugim ženama, njegova tevba ne bi bila valjana.
Ustvari, rezultat onoga što su uradili jeste to da su prešli sa jedne vrste grijeha na drugu.
3. PITANJE: U prošlosti sam izostavio neke dužnosti prema Allahu subhanehu ve te’ala, kao što su namaz, koji nisam klanjao ili zekat, koji nisam davao. Šta sada da učinim?
ODGOVOR: Onaj ko ostavi namaz, po mišljenju koje prevladava, nije dužan da ga naklanjava, jer je vrijeme tog namaza već prošlo, i ne može ga stići, ali će umjesto toga mnogo činiti tevbe, istigfar i nafile, pa će mu Alllah subhanehu ve te’ala možda oprostiti.
A što se tiče onoga, koji nije davao zekat, on je dužan da ga da, jer je na to obavezan prema Allahu subhanehu ve te’ala, s jedne strane i siromašnima, s druge strane.
4. PITANJE: Ako je počinjeni grijeh na štetu nekog čovjeka, kako se, u tom slučaju, čini tevba?
ODGOVOR: Osnova za odgovor na ovo pitanje je hadis Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: “Ko učini svom bratu nepravdu, u pogledu ličnog dostojanstva ili imovine, neka zatraži halala od njega, prije nego što to bude uzeto od njega samoga, na Dan kada neće biti ni dinara ni dirhema, pa ako imadne neko dobro djelo biće od njega oduzeto u vrijednosti učinjene nepravde, a ako ne bude imao dobrih djela biće uzeto od loših djela onoga kome je učinjena nepravda i pripisano njemu.” Bilježi Buharija.
Onaj koji želi da se pokaje, riješiće se ovih nepravdi koje je učinio ili tako što će vratiti, odnosno nadoknaditi to što je nepravedno uzeo ili učinio ili zatražio halala od onih kojima je nanio nepravdu. Ukoliko mu on ne bi halalio neka ponovi traženje halala.
5. PITANJE: Potvorio sam neku osobu ili osobe, u njihovom odsustvu, za stvari koje nisu učinili. Da li sam dužan da ih obavjestim o tome i tražim da mi halale, i ukoliko nisam, kako da učinim tevbu?!
ODGOVOR: Pitanje se u ovom slučaju temelji na ocjeni šta je bolje uraditi? Ukoliko ih ne bi povrijedio ili izazvao ljutnju kada bi im saopštio da si ih oklevetao i potvorio, obavijesti ih i objasni im to i zatraži halala od njih, pa makar to bilo uopćeno bez detaljisanja, kao naprimjer, da kažeš: “Pogriješio sam u prošlosti prema tebi, ili nanio sam ti nepravdu riječima, pa se kajem Allahu subhanehu ve te’ala, i tražim da mi halališ.” – Ovakav način ne bi bio loš.
Međutim, ukoliko bi ih to povrijedilo i izazvalo ljutnju, za to postoji i najveća vjerovatnoća, ili kada bi u slučaju, da im to kažeš uopćeno, oni bili nezadovoljni time, tražeći da im detaljno pojasniš što bi povećalo njihov prezir, u tom slučaju ne moraš im uopšte govoriti o tom, jer šerijat ne naređuje nešto, što bi stvar dovelo do pogoršanja. A reći nekoj osobi, za stvar koja bi poremetila njeno raspoloženje i rahatluk, na način koji bi uzrokovao srdžbu i naškoditi šerijatskom cilju usmjerenom ka stvaranju međusobne bliskosti i ljubavi među muslimanima, bi vjerovatno predstavljalo uzrok javljanja neprijateljstva, nakon kojeg, onaj koji je bio predmet ogovaranja i klevete, ne bi nikada bio ravnodušan prema onome koji ga je ogovorio i klevetao.
U ovom slučaju, za tevbu su dovoljne neke stvari u koje spada sljedeće: kajati se i tražiti oprost od Allaha subhanehu ve te’ala, dobro razmotriti odvratnost i pokuđenost ovoga grijeha, i vjerovati da je haram, opovrgnuti samog sebe pred onima koji su čuli ogovaranje i potvoru, i da se izjasni da potvorene osobe nemaju ništa sa onim što je protiv njih iznio, da pohvalno govori o onima koje je ogovorio među ljudima, pred kojima je izrekao riječi ogovaranja i da iznese njihove lijepe osobine, da brani onoga koga je potvorio, kada neko želi da kaže nešto ružno o njima, da moli Allaha subhanehu ve te’ala da tom čovjeku budu oprošteni grijesi, u odsutnosti tog čovjeka. El-Medaridž 1/192 i El-Mugni nisa Eš-Šerh 12/78
Brate vjerniče, treba uvidjeti razliku koja postoji između materijalnih prava i grijeha materijalne prirode, te ogovaranja i potvore.
Kada su u pitanju materijalna prava, oni, nad kojima je počinjen grijeh iz tog domena, će biti zadovoljni time što će se priznati počinjenje takvog grijeha prema njima i nadoknada štete koja im je nanesena. Oni će se tome obradovati i stoga ne bi trebalo skrivati takve stvari, za razliku od prava, koja su vezana za čovjekovu čast, jer kada se čovjeku saopšti da je prema njemu počinjen grijeh iz toga domena, to dovodi samo do povećane tjeskobe i uznemirenosti.
6. PITANJE: Kako će se pokajati ubica koji je izvršio ubistvo s predumišljajem?
ODGOVOR: Na ubicu s predumišljajem pada trostruka obaveza: obaveza prema Allahu subhanehu ve te’ala, obaveza prema ubijenom i obaveza prema porodici ubijenog.
Obaveza prema Allahu subhanehu ve te’ala u ovom slučaju se izvršava isključivo tevbom. Obaveza prema porodici ubijenog jeste da im se preda ubica, te da oni uzmu svoja prava, koja se mogu ogledati bilo kroz poravnanje (KISAS), plaćanje krvarine (DIJE) ili da mu oproste (AFV). Preostala je obaveza prema ubijenom, koja se ne može ispuniti na ovom svijetu. Učenjaci vezano za ovaj slučaj, kažu, da ukoliko je tevba ubice valjana, da će ga Allah subhanehu ve te’ala osloboditi obaveze prema ubijenom, a ubijenom će nadoknaditi dobrom na Sudnjem danu. Ovo mišljenje je najprikladnije. El-Medaridž, 1/299.
7. PITANJE: Na koji način će se pokajati kradljivac?
ODGOVOR: Ako je ukradena stvar, u tom trenutku, kod njega vratiće je njenom vlasniku. Ukoliko ta stvar bude uništena ili izgubljena vrijednost zbog upotrebe ili vremena, kradljivac je dužan nadoknaditi istu, izuzev ukoliko mu onaj od koga je ukrao to halali.
8. PITANJE: Osjećam veliku grižnju savjesti kada se susretnem sa onima od kojih sam ukrao, ali ne mogu da im to kažem, niti da tražim da mi halale. Kako da postupim?
ODGOVOR: Nije grijeh da nađeš neki način na koji ćeš riješiti ovaj slučaj sa kojim se ne možeš suočiti. Možeš ono što si dužan, vratiti ili poslat po nekoj drugoj osobi, tražeći od nje da ne pominje tvoje ime ili poštom ili da je krišom ostaviš kod njih ili da se poslužiš lukavstvom i kažeš: “Ovo vam je poslao neki čovjek, koji je vam dužan vratiti ovo, ali ne želi da mu se spominje ime.” Važno je, dakle, vratiti ono što im pripada.
9. PITANJE: Krišom sam krao iz džepa moga oca i sada želim da se pokajem. Međutim, ne znam koliko sam ukrao i teško mi je da mu to priznam?
ODGOVOR: Trebaš da ocijeniš koliko je to, shodno onome što pretpostavljaš da si ukrao ili više od toga. I ne bi bilo loše da to vratiš svome ocu tajno onako kako si i uzeo.
10. PITANJE: Ukrao sam nešto od nekih ljudi. Pokajao sam se Allahu subhanehu ve te’ala, ali ne znam adrese tih ljudi?
Druga osoba pita: Uzeo sam pronevjerom određeni imetak od jedne firme. Međutim, ne radim više u toj firmi, niti u toj zemlji.
Treća osoba pita: Ukrao sam iz jedne trgovačke radnje neku robu. Prodavnica se premjestila, a ja ne znam ko joj je vlasnik?
ODGOVOR: Dužan si tražiti one, od kojih si ukrao, koliko god možeš. Ukoliko ih nađeš vrati im to što si im uzeo. Međutim, ako je vlasnik uzete stvari umro, onda je predaj njegovim nasljednicima.
Međutim, ako ih i pored upornog traženja ne nađeš, podijeli taj imetak kao sadaku u njihovo ime. Zanijeti to na njihovo ime, pa i ako se radi o nevjernicima, jer Allah subhanehu ve te’ala im je dao na dunjaluku, ali im neće dati na Ahiretu.
Ibn Kajim (Allah subhanehu ve te’ala mu se smilovao) navodi sličan slučaj u “El-Medaridž, 1/388, kako je neki čovjek, koji je bio u muslimanskoj vojsci ukrao plijen, a zatim se pokajao nakon izvjesnog vremena, te došao vojskovođi sa onim što je ukrao, a ovaj je odbio da to primi od njega rekavši: “Kako da to dam vojsci, kad su se razišli.” Onda je ovaj čovjek otišao Hadždžadžu ibn Ša’iru i pitao ga je za mišljenje.
Hadždžadž mu je odgovorio: “Allah subhanehu ve te’ala zna vojnike, njihova imena i porijeklo. Daj petinu gdje pripada (u bejtul–mal, tj. državnu blagajnu, op. prev.), a preostali dio podijeli kao sadaku, pa će im Allah subhanehu ve te’ala to dati.” On je tako i učinio. Kada je to kazao Muaviji, ovaj mu je rekao: “Da sam ti ja rekao to rješenje, volio bih više nego pola svog imetka.”
Kod Ibn Tejmije postoji fetva koja slična fetvi navedenoj u El-Medaridžu.
11. PITANJE: Nepravedno sam prisvojio određeni imetak od siročadi, trgovao sam njime i ostvario profit. Imetak se mnogostruko uvećao. Osjetio sam strah od Allaha subhanehu ve te’ala i kajem se. Kako da učinim tevbu?
ODGOVOR: Srednje i najbolje od mišljenja, koje učenjaci imaju vezano za ovo pitanje, jeste da si dužan vratiti jetimima glavnicu i pola profita, tako da bi se mogao smatrati da su ti oni ortaci u profitu, a da se glavnica vraća njima. Ovo je mišljenje Šejhul islama Ibn Tejmije, koje zastupa i Imam Ahmed, a prioriret mu je dao njegov učenik Ibn Kajjim. Medaridž, 1/393
Tako je i, u slučaju, kada bi neko ukrao devu, koja je na paši, te ona rodi mladunčad, ona i pola njenih mladunčadi pripadaju stvarnom vlasniku, a ukoliko ona umre daće se njena vrijednost i pola mladunčadi njenom vlasniku.
12. PITANJE: Neki čovjek, koji radi u avionskom transportu, uzeo je iz stvari koje su prevozili kasetofon. Nakon nekoliko godina on se pokajao. Da li će vratiti isti taj kasetofon ili vrijednost tog kasetofona ili neki kasetofon koji mu je sličan, budući da se ta vrsta kasetofona više ne prodaje?
ODGOVOR: Vratiće upravo taj kasetofon, dodajući onoliko koliko je izgubio na vrijednosti usljed upotrebe ili zbog vremena, koje je proteklo i to na prikladan način, kako se ne bi samo ponizio. Ukoliko to ne bude to moguće izvesti podijeliće sadaku u vrijednosti tog kasetofona, ispred njenog stvarnog vlasnika.
13. PITANJE: Imao sam imovine, koju sam stekao na kamati, ali sam je svu podijelio i nije od nje ostalo kod mene ništa. Sada sam se pokajao. Šta sam dužan uraditi?
ODGOVOR: Dužan si samo da se iskreno pokaješ Allahu subhanehu ve te’ala. Kamata je opasna stvar. Allah subhanehu ve te’ala u Kur’anu nije najavio nikome rat, osim onima koji uzimaju kamatu. Ukoliko si podijelio sav imetak od kamate, onda u tom pogledu nisi više ništa obavezan.
14. PITANJE: Kupio sam auto za novac koji je djelimično bio halal, a djelimično haram. Taj automobil se još uvijek nalazi kod mene. Šta da uradim?
ODGOVOR: Ko kupi neku stvar za novac, koji je dijelom halal, a dijelom haram, a ta stvar je nedjeljiva, kao na primjer, kuća ili auto, u tom slučaju, dovoljno je da čovjek iz nekog drugog dijela imetka izdvoji dio, koji je jednak iznosu haram novca, i podijeli ga kao sadaku, u cilju očišćenja te kupljene stvari. Ako dio iz haram imetka, pripada drugima obavezno ga je vratiti njima, na način koji je prethodno objašnjen.
15. PITANJE: Šta će se uraditi sa imetkom, koji je stečen kao profit od prodaje duhana i ako je pomiješan i sa drugim imetkom koji je halal?
ODGOVOR: Ko trguje sa stvarima koje su haram, kao što su aparati za igre, kasete sa nedozvoljenim sadržajem ili duhanom, znajući da je to haram, a zatim se pokaje utrošiće profit, od te nedopuštene trgovine, u dobro, u smislu očišćenja imetka, ali to se ne smatra sadakom, jer Allah subhanehu ve te’ala prima samo dopuštene stvari.
Ako je ovaj haram imetak, pomiješan se drugim imetkom, koji je halal, kao na primjer, kada trgovac prodaje zajedno i duhan i drugu dopuštenu robu, on će procijeniti koliki je iznos haram profita i izdvojiti ga, tako da preovladava, po njegovom mišljenju, da je očistio imetak od haram zarade.
Allah subhanehu ve te’ala će mu dobrom nadoknaditi, jer On obilno daje i On je Plemenit. Općenito, ako onaj koji ima imetka stečenog na haram način i želi da se pokaje dužan je:
– ukoliko je bio nevjernik, kada je sticao taj imetak, onda prilikom činjenja tevbe nije obavezan da eliminiše taj imetak, jer Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nije obavezivao ashabe, da prilikom primanja islama, odstrane imetak koji su stekli na haram način.
– Međutim, ukoliko je, za vrijeme sticanja haram imetka, bio musliman i znao da je to nedozvoljeno, onda će, kada učini pokajanje, biti dužan da izdvoji imetak, koji je stekao na haram način.
16. PITANJE: Neka osoba je uzimala mito, zatim je Allah subhanehu ve te’ala uputi na pravi put. Šta će uraditi sa imetkom koga je uzeo kao mito?
ODGOVOR: Vezano za ovo pitanje, mogu postojati dvije situacije:
– Ako je mito uzeto od oštećene strane, onda se ono toj osobi mora vratiti, jer ona nije imala načina da ostvari svoje pravo, osim puta mita. U tom slučaju, onaj, ko čini tevbu dužan je da vrati ono što je uzeo od ovog davaoca mita, jer se to smatra nasilno oduzetim imetkom, budući da je ovaj to dao pod prisilom.
– Ako je mito uzeto od nekog čovjeka, koji je htio time prisvojiti nešto što mu ne pripada, onda mu se neće vratiti ono što je uzeto od njega. Onaj ko čini tevbu će se, u ovom slučaju, otarasiti tog haram imetka, utrošivši ga na putu dobra i podijeliti ga, na primjer, sirotinji. On će takođe, učiniti pokajanje, zato što je spriječio, da oni, kojima pripadaju neka prava, ostvare svoja prava.
17. PITANJE: Radio sam haram poslove i uzimao za to novac. Da li sam sada dužan vratiti ta sredstva, onima koji su mi platili?
ODGOVOR: Osoba koja radi haram poslove ili pruža usluge koje su haram, te uzima za to protuusluge ili nagrade, ukoliko bude imala nešto od tih sredstava, kada se pokaje rješiće ih se, tako što će ih podijeliti kao sadaku, a neće ih vraćati onima od koga ih je uzela.
Tako na primjer, bludnica koja je uzimala novac za prostituciju neće vraćati novac bludniku kada se pokaje.
Pjevač koji je uzeo novac za haram pjevanje, kada se pokaje neće vraćati novac naručiocu zabave.
Prodavač alkohola ili droge neće vraćati novac onima koji su kupovali navedeno od njega, nakon što se pokaje.
Onaj koji je lažno svjedočio uzimajući nadoknadu za to neće, nakon što se pokaje, vraćati to što je uzeo kao nadoknadu onome, ko ga je angažovao za lažno svjedočenje. Razlog za navedeno jeste, da ukoliko bi se vraćao haram imetak grješniku, koji je platio, time bi on dobio duplu korist od harama i bio pomognut u neposlušnosti Allahu subhanehu ve te’ala, te je zbog toga, dovoljno da se riješi ovoga novca, podjelivši ga kao sadaku. Ovo je mišljenje Šejhul islama Ibn Tejmijje, koje je odabrao njegov učenik Ibn Kajjim. El-Medaridž, 1/390.
18. PITANJE: Postoji jedna stvar, koja me uznemirava. Počinio sam blud sa jednom ženom. Kako da se pokajem i da li mi je dopušteno da se njom oženim da bi prikrio sramotu?
Druga osoba kaže da je počinila blud u inostranstvu i da je ta žena zatrudnila sa njim, te pita da li se to dijete računa njegovim i da li je obavezan da šalje sredstva za njegovo izdržavanje?
ODGOVOR: Pitanje vezano za blud, javlja se u tako velikom broju, da to svim muslimanima nameće obavezu da obrate pažnju na situaciju u kojoj su se našli i na popravljanju te situacije, shodno Kur’anu i sunnetu.
U tom pogledu, treba naročito paziti na obavezu spuštanja pogleda, zabrana osamljivanja muškaraca i žene, paziti na to da se muškarci i žene ne rukuju, voditi računa o obaveznosti šerijatom propisanog pokrivanje žene, voditi računa o opasnosti koju nosi međusobno miješanje i kontaktiranje muškaraca i žena, ne putovati u nevjerničke zemlje, paziti na muslimansku kuću i porodicu, rano stupati u brak ne obraćajući pažnju na teškoće koje se pojavljuju itd.
Što se tiče samog pitanja postoje dvije mogućnosti:
Ukoliko neko učini blud sa ženom prisilivši je na to, dužan je da joj plati mehr kao naknadu za štetu koja joj je učinjena uz iskreno pokajanje Allahu subhanehu ve te’ala. Ukoliko taj slučaj dopre do imama odnosno do kadije dužnost je da se nad njim izvrši kazna. El-Medaridž 1/366
Ukoliko je počinio sa njom blud uz njen pristanak onda je dužan da učini samo tevbu.
Njemu u principu ne pripada dijete niti je dužan da ga izdržava, jer je dijete rođeno iz bludnog odnosa, te kao takvo pripada majci i nije dopušteno pripisivati ga bludniku.
Čovjek koji nakon ovoga učini tevbu se ne može oženiti bludnicom da bi prikrio problem, jer Allah subhanehu ve te’ala kaže: “BLUDNIK NE TREBA DA SE OŽENI OSIM BLUDNICOM ILI MNOGOBOŠKINJOM, A BLUDNICA NE TREBA DA BUDE POŽELJNA OSIM BLUDNIKU ILI MNOGOBOŠCU, TO JE ZABRANJENO VJERNICIMA.” Nur 3
Stupanje u brak sa ženom koja nosi u utrobi plod iz bludničkog odnosa nije dopušteno makar taj plod bio i od samog onog ko želi brak sa tom ženom.
Takođe nije dopušteno stupiti u brak sa ženom za koju se ne zna da li je noseća ili ne. Ukoliko bi se jedno i drugo iskreno pokajali u tom slučaju bilo bi mu dozvoljeno da se oženi njome i započne sa njom novi život kojim je zadovoljan Allah subhanehu ve te’ala.
19. PITANJE: Desilo se, neka nas Allah subhanehu ve te’ala sačuva, da sam počinio blud i stupio u brak sa ženom sa kojom sam počinio blud. Proveli smo godine u braku i pokajali se Allahu subhanehu ve te’ala iskreno. Šta sam dužan učiniti?
ODGOVOR: Ukoliko je tevba i jednog i drugog valjana dužni ste da ponovite akt stupanja u brak shodno uslovima koje nalaže šerijat kao što su dopuštenje staratelja i prisustvo svjedoka. Nije obavezno da to bude pred sudom, ukoliko to bude obavljeno samo u kući biće dovoljno.
20. PITANJE: Jedna žena kaže da se udala za muža koji je human čovjek. U vremenu prije braka uradila je neke stvari kojim Allah subhanehu ve te’ala nije zadovoljan, te je sada zbog toga grize savjest. Ona pita da li je dužna kazati svome mužu za ono što je uradila u prošlosti?
ODGOVOR: Nijedno od supružnika nije dužno reći drugome za pokuđene radnje koje je učinilo u prošlosti. Ko je počinio ružna djela neka to sakrije i neka se pokaje iskrenom tevbom.
Ukoliko se neko oženi ženom za koju se smatra da je nevina, a prilikom odnosa ispostavi se da nije nevina zbog bluda počinjenog u prošlosti on ima pravo da uzme mehr koji joj je dao i da je pusti.
Međutim, ako se vidi da se pokajala te sakrije to i ostavi je pripada mu nagrada i sevap od Allaha subhanehu ve te’ala.
21. PITANJE: Šta je dužan učiniti onaj ko učini tevbu za grijeh homoseksualizma?
ODGOVOR: Obje osobe koje to čine dužne su Allahu subhanehu ve te’ala se iskreno pokajati.
Nije poznato da je Allah subhanehu ve te’ala kaznio bilo koji narod onako kao što je kaznio Lutov narod zbog grozote njihovog grijeha. Oni su kažnjeni sljedećim kaznama: oduzeo im je vid, pa su postali slijepi, pa su izbezumljeno tumarali, kao što Uzvišeni kaže: “…PA SMO IH MI OSLIJEPILI.” Kamer 37. Također, Allah im je poslao strašan krik, prevrnuo je u potpunost njihove kuće, Allah je spustio na njh, kao kišu, grumenje od pečene gline i sve do jednog ih uništio. Stoga je i kazna za onoga ko počini ovaj grijeh smrt, bio on oženjen ili ne.
Vezano za to Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Koga nađete da radi ono što je radio Lutov narod, ubijte i onoga koji to čini i onoga s kim to čini.” Bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madždže.
22. PITANJE: Učinio sam tevbu Allahu subhanehu ve te’ala, međutim ja posjedujem neke zabranjene stvari kao što su: muzički instrumenti, kasete i filmovi. Da li mi je dopušteno da ih prodam naročito zbog toga što one imaju visoku cijenu?
ODGOVOR: Nije dopušteno prodavati zabranjene stvari, a novac od njihove prodaje je haram. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Kada Allah subhanehu ve te’ala zabrani neku stvar, On zabrani da joj se odredi cijena.” Bilježi Ebu Davud, hadis je sahih.
Nije ti dozvoljeno prodati drugima bilo šta za što znaš da će ga oni upotrijebiti u nedozvoljene svrhe, jer je Allah subhanehu ve te’ala zabranio rekavši: “I NE POMAŽITE SE U GRIJEHU I NEPRIJATELJSTVU…” Maide 2
Što god da izgubiš od dunjalučkog imetka u ovom slučaju, treba da znaš da je ono što je kod Allaha bolje i trajnije i On će ti nadoknaditi iz Svoje dobrote i plemenitosti.
23. PITANJE: Bio sam u zabludi, širio sam sekularističke ideje i pisao ateističke (bezbožničke) članke, svoju poeziju sam upotrjebljavao za širenje razuzdanosti i grijeha. Allah subhanehu ve te’ala mi je podario milost i izveo me iz tmine na svjetlo i uputio me. Kako da se pokajem?
ODGOVOR: Tako mi Allaha, najveća blagodat i najveće dobročinstvo to je uputa, neka je hvala Allahu na tome. Molim Allaha da nas učvrsti i da nam uveća Svoju milost.
Što se tiče onoga ko se svojim jezikom i perom koristio u borbi protiv islama, širenja iskrivljenih vjerovanja ili novotarija koji vode u zabludu, te time posrnuo u svakojaki grijeh i razvrat on je dužan učiniti sljedeće: treba javno da se pokaje za sve te grijehe, da objelodani pred javnošću da je promijenio mišljenje upotrebljavajući sva moguća sredstva da druge odvrati od zablude u koju ih je zaveo. Onda je dužan da objasni da je ono što je zagovarao ranije neutemeljeno kako oni na koje je uticao ne bi ostali u zabludi i da se odrekne svega onoga što je rekao, sve ovo je uvjet za tevbu.
Uzvišeni Allah kaže: “OPROSTIĆU SAMO ONIMA KOJI SE POKAJU I POPRAVE I TO JAVNO ISPOLJE, A JA PRIMAM POKAJANJE I JA SAM MILOSTIV.” Bekare 160
Također je dužan da svoje pero i druge sposobnosti stavi u službu širenja islama, te da svoju snagu upotrijebi za pomaganje Allahove vjere u poučavanju ljudi istini i pozivanju istini, da iskoristi svoje mogućnosti u cilju davanja odgovora Allahovim neprijateljima njihovom razotkrivanju i razotkrivanju onoga što oni pišu, isto onako kao što ih je podržavao u prošlosti, te da pokaže da su njihova učenja zabluda, i bude sablja pristalica istine koja će se boriti protiv pristalica laži.
Isti je slučaj, ako bi neko uvjerio neku osobu makar i u zatvorenom krugu da je neka zabranjena stvar, kao što je npr. kamata, dozvoljena. Taj čovjek je onda dužan da opovrgne ono što je rekao i da onome koga je krivo uputio objasni šta je ispravno kako bi se riješio tog grijeha. Allah subhanehu ve te’ala upućuje na pravi put.
NA KRAJU
Robe Allahov, Allah subhanehu ve te’ala je dao da vrata tevbe budu otvorena, zato dođi. Vrata tevbe su široka koliko je razdaljina od istoka do zapada, (a u jednoj predaji da su široka kao 70 godina hoda) neće se zatvoriti sve dok Sunce ne izađe sa zapada. Bilježi Taberani.
Allah subhanehu ve te’ala doziva: “O robovi Moji, vi griješite noću i danju, a Ja opraštam sve grijehe, pa tražite oprosta od Mene, a Ja ću vam oprostiti.” Bilježi Muslim. Pa zatraži oprost od Allaha subhanehu ve te’ala!
Allah subhanehu ve te’ala prosipa Svoju milost noću da oprosti onima koji su griješili tokom dana i prosipa Svoju milost danju da oprosti onima koji su se griješili u toku noći, On voli kada se od Njega traži oprost, pa ne čekaj!
Allahu subhanehu ve te’ala se onaj ko čini tevbu obraća najljepšim riječima: “Molim Te, Ti si moćan, a ja sam ponižen, ako mi se Ti ne smiluješ. Molim Te, Ti posjeduješ snagu, a ja sam slabašan, Ti si bogat, a ja sam siromašan. Ova moja glava koja je poricala i griješila, je pred Tobom. Ti imaš mnogo robova poput mene, ali ja nemam Gospodara osim Tebe. Samo Ti možeš dati spas i zaštitu od Tebe. Molim Te dovom siromaha i skrušenošću poniznoga i pokornog pozivam Te. Molim Te dovom poslušnika nemoćnog, i molbom onog koji Ti se pokorio, koji je ponizan pred Tobom čije oči liju suze pred Tobom i čije srce osjeća duboku poniznost.”
Vezano za tevbu, razmisli dobro o sljedećoj pripovijesti: “Prenosi se da je jedan od dobrih ljudi išao nekim putem i ugledao kako se otvoriše jedna vrata na koja izađe neko dijete zovući u pomoć i plačući, a majka je išla iza njega i tjerala ga. Zatvorila je vrata pred njim i ušla. Dijete se malo udaljilo, a zatim se zaustavilo i razmišljalo. Nije vidjelo bilo kakvog skloništa osim kuće iz koje je istjeran, niti nekoga ko bi ga pazio osim njegove majke, pa se tužno i slomljenog srca vratilo i vidjelo da su vrata zaključana, stavilo je glavu na prag kuće i zaspalo, a suze su mu bile na obrazu. Nakon određenog vremena majka je izašla i vidjela ga u tom položaju. Nije mogla da se suzdrži, prihvatila ga je, poljubila ga, zaplakala i rekla: ‘Dijete moje, gdje si otišao od mene, nemoj me ostavljati, nemoj me prisiljavati da te kažnjavam, uprkos samilosti koju mi je podario Allah subhanehu ve te’ala prema tebi i blagosti kojom postupam prema tebi.’ Zatim ga je uzela i ušla.”
A Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Allah je prema robovima Svojim milostiviji nego što je ova žena prema svom djetetu.” Bilježi Muslim.
Gdje je milost koju posjeduje majka prema Allahovoj subhanehu ve te’ala milosti koja obuhvata svaku stvar? Allah subhanehu ve te’ala se obraduje kada mu se rob pokaje, a nema bolje ništa nego kada se Gospodar raduje.
Allah subhanehu ve te’ala se više obraduje tevbi Svog roba nego čovjek koji putuje prostranom, bezvodnom pustinjom i u tom ga obuzme strašan umor, uz njega je i njegova deva na kojoj se nalazi njegova hrana i voda. On se skloni u hlad jednog drveta, legne i zaspi ispod njega. Kada se probudio njegova deva je otišla. On ju je tražio. Popeo se na jedan brežuljak i nije vidio ništa, zatim se popeo na drugi i opet nije vidio ništa i onda kada su mu vrućina i žeđ postali nesnosni, rekao je: “Vratiću se na mjesto na kojem sam bio i spavati dok ne umrem.” Došao je do drveta legao u njegov hlad izgubivši nadu da će naći svoju devu. Dok je bio u takvom stanju digao je glavu i ugledao svoju devu kako stoji kod njega i vuče svoj povodac, i na njoj njegova putna opskrba, njegova hrana i piće, i on uzme njen povodac. Allah subhanehu ve te’ala se više obraduje tevbi vjernika nego što se ovaj čovjek obraduje svojoj devi i opskrbi. Grupa vjerodostojnih rivajeta, pogledaj Sahihul-Džami’ 4/368
BRATE MOJ:
Grijeh kod iskrenog vjernika izaziva osjećaj skrušenosti i poniznosti pred Allahom subhanehu ve te’ala, što je poželjno kod onih koji čine tevbu.
Dokle god čovjek bude ostavljao svoje grijehe kod njega će se javljati osjećaj poniznosti i kajanja. Grijehe će pratiti pokornost i mnogobrojna dobra djela tako da će šejtan sigurno reći: “Teško meni, da ga nisam naveo na ovaj grijeh.” Stoga neki kada učine tevbu postaju poslije grijeha kojega su počinili još bolji vjernici nego što su predhodno bili, čemu je povod njihova tevba.
Allah subhanehu ve te’ala neće nikada iznevjeriti Svoga roba, ako Mu se obrati sa tevbom.
Šta misliš kada bi neko dijete živjelo u zaštiti svoga oca koji ga hrani najboljom hranom i pićem, oblači mu najbolju odjeću, odgoji ga na najbolji način, daje mu novac, i čini sve najbolje za njega. Jednog dana otac ga pošalje po nešto. Na putu pred njega izađe neprijatelj, zarobi ga i sveže mu čvrsto ruke, odvede ga u neprijateljsku zemlju i počne postupati prema njemu potpuno suprotno od onog kako je postupao njegov otac.
Kad god se sjeti svoga oca i njegove dobrote kako ga je on odgajao u njegovom srcu se uzburkaju talasi tuge i sjeti se kako mu je bilo i svih blagodati koje je uživao.
I tako dok je u zarobljeništvu svoga neprijatelja koji mu smjera zlo, želeći ga na kraju zaklati on iznenada ugleda kuću svoga oca i vidi blizu sebe svoga oca, potrči mu i baci mu se u zagrljaj tražeći pomoć: “Oče moj, oče moj, oče moj, pogledaj svoje dijete i vidi šta se dešava sa njim, a suze mu teku niz lice. Ono se prigrlilo čvrsto uz svoga oca, a neprijatelj ga po svaku cijenu traži.
Hoćeš li reći da bi ga u ovom slučaju otac predao neprijatelju i rastavio se od njega?
Šta misliš o Onome koji je samilosniji prema Svome robu nego što je to otac ili majka prema svome djetetu? O Onome kome rob pobjegne bježeći od Njegovog neprijatelja i svom svojom dušom zakuca na Njegova vrata obraza mokrih od plača pred Njim i kaže:
“O Gospodaru, smiluj se onome kome se niko drugi ne može smilovati osim Ti, koji nema nikoga da ga zakloni osim Tebe, niti Zaštitnika osim Tebe, niti ima Pomagača osim Tebe. Tvoj siromah Tebe moli, Ti mu utočište daješ i Ti si njegov Zaštitnik. Nema pribježišta niti spasa od Tebe osim kod Tebe.”
Hajdemo onda raditi dobra djela, zarađivati sevape, družiti se sa dobrim ljudima, paziti se da ne skrenemo nakon što smo bili upućeni i ako ne zalutamo nakon pravog puta i Allah subhanehu ve te’ala će biti sa nama.
Posted by Islamski Edukativni YT Kanal