Žena za kojom je dozvoljeno plakati!

Kaže poznati alim i muhaddis današnjice, uvaženi šejh Ebu Ishak el-Huvejni, Allah ga sačuvao:
Posjetio sam jednog od svojih ahbaba pa ga zatekao tužnog i potištenog. Kada sam ga upitao o razlogu njegove tuge čovjek je počeo plakati, obavjestivši me kako mu je žena bolesna.
Počeo je gorko plakati tako da sam se začudio i gotovo da je ‘’pao” u mojim očima, a poznavao sam ga kao dobra i čestita čovjeka.
Kada je čovjek to primjetio reče mi: “O šejhu , čudiš li se što plačem za svojom ženom ovakvim plačem? Kada bi znao o njoj ono što ja znam, opravdao bi me i ne bi me korio. Pa, poslušaj me, o šejhu.”
Spomenuo mi je da je bio siromašan čovjek koji je radio skroman posao od kojeg je utoljavao svoju glad. Uzvišeni Allah je htio da mu se obrati čovjek koji je video njegov emanet, njegovo lijepo ponašanje i bogobojaznost i ponudi mu da se oženi njegovom kćerkom. Taj čovjek je bio bogat. Sklopili su brak i on je dobio divnu, pokornu i bogobojaznu ženu koja je njegov život učinila džennetom na ovom dunjaluku.
Jednoga dana došao mu je njen otac i rekao: “Boj se Allaha, o čovječe i kupi svojoj ženi hljeba, sira, paprika i fulja (vrsta jeftine hrane koja naliči našem pasulju), i nemoj pretjerivati sa mesom jer je joj dosadno da uvijek jede meso, tjesteninu i voće.
Kaže: “Otvorio sam usta, ali nisam znao šta da mu odgovorim, jer nisam shvatio šta je rekao, niti šta je ciljao svojim riječima, sve dok nisam sreo ženu i upitao je. Tada sam čuo iznenađenje koje je zadrmalo tlo pod mojim nogama.”
Kad god bi njegova žena odlazila svojoj familiji oni bi joj prinosili meso, čorbu i voće, a ona bi govorila da ne želi, da joj muž ne uskraćuje ništa od toga i da će od prevelikog jedenja ovih stvari više osjetiti dosadu, te da bi radije jela sira i paprika, jer joj to muž ne donosi.
Istina je bila u stvari, da ona u kući svoga muža ne bi okusila meso osim jednom u mjesecu a možda i jednom u dva mjeseca, i da je uglavnom njena hrana bila: sir, paprika i fulj, jer čovjek je svojom zaradom jedva utoljavao svoju glad i glad svoje žene.
Ali, ova dobra žena je htjela da uzdigne svog muža kod njene familije i prikaže ga plemenitim u njihovim očima.
Podnosila je glad i ono što joj je bilo uskraćeno zbog siromaštva njena muža ne želeći da bilo ko sramoti njenog muža zbog njegove neimaštine. Bila je strpljiva i pružala podršku svome mužu podsjećajući ga na Allahovo obećanje. To što je bila bogata i što su joj nakon braka bile uskraćene dunjalučke naslade nije je spriječilo da bude dobra i pokorna žena.
“Jesi li sada – reče mi čovjek – o šejhu, shvatio razlog mog plača i brige za njom. Ovo je jedan od njenih postupaka, a kada bi ti pričao o njoj, njenoj dobroti, njenom postu, njenom namazu i lijepom ahlaku prema meni i ostalim ljudima, ne bih opet bio u stanju pružiti joj pravo i mjesto koje joj pripada.”
Spustio sam svoju glavu (tj. šejh Ebu Ishak el-Huvejni) i udaljio se moleći Allaha za nju svim srcem, jer tako mi Allaha ona je ni’met (blagodat) od žene. La ilahe illallah!”
Kaže Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: “Ako žena klanja pet dnevnih namaza, posti mjesec ramazan, čuva svoje stidno mjesto i pokorava se svome mužu, ući će u Džennet na koja god vrata želi”. (Hadis bilježi Ibn Hibban a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
Izvor: muslm.net